Teorija elita i ruski primjer

Pogledamo li Europsku uniju teško možemo izdvojiti neku ličnost koja bi bila simbol europske politike. Državnika već odavna nema, a karizma postojećih političara je gotovo nepostojeća. S druge strane, osobe poput Viktora Orbana, Recepa Tayyipa Erdogana, Vladimira Putina i Donalda Trumpa redovito pune naslovnice. Njih vole ili mrze, ali nitko nije ravnodušan. Iako po svojoj prirodi autoritarni, kod njih nema političke apatije i nezainteresiranosti.

Politička motivacija stari je dio politološkog proučavanja i posebno političke psihologije. Niz studija proučavale su političke kulture i djelovanja sukladna njoj. Američki psiholog David C. McClelland je objasnio skupine ljudi na tri načina. Jedni su oni koji imaju potrebu za dokazivanjem, pa popravljaju stvari. Drugi imaju potrebu za bliskošću, pa stvaraju mnogobrojne prijateljske odnose. Treći imaju potrebu za moći i utjecajem nad drugima. Oni se bave politikom. U politološkom shvaćanju, u politici se zasigurno ne ostvaruje nezgodna floskula o općem dobru, već se ovdje radi o interesu te koliko moći netko ima da bi se taj interes ostvario.