Uska grla svijeta nisu samo presudne energetske linije. Ponekad su to vrata kroz koja velika sila uđe kao gospodar, a izađe kao uspomena.
Povijest nas uči da veliki imperiji ne nestaju naglo, ne u jednom danu. Ali kad se stvore uvjeti da se koncept jednog imperija potrošio, onda je potreban određeni katalizator, odnosno ubrzanje onog što se već osjeća. Jako često upravo će si taj načeti imperij sam zadati taj završni udarac, i to na način da će se upustiti u nešto za što još uvijek misli da može, ali stvarnost će pokazati da su to silne ambicije zaostale iz nekog prethodnog razmišljanja.
Zvuči poznato, ali zapravo danas ne govorimo o trenutačnoj situaciji u Perzijskom zaljevu, iako ćemo s njom, dakako, povući jasnu paralelu. Ovo je priča o prethodnom imperiju, onom britanskom, i kako je isti nestao pod teretom jedne "obližnje" krize, one Sueske.