Je li Europa već u ratu? To je pitanje koje možda ovih dana pomalo ostaje u sjeni zbog situacije na Bliskom istoku, ali pod uvjetom da se ista smiri ovo pitanje će se jako brzo ponovno aktualizirati. Jer dok se prethodnih godina govorilo o "obrani Ukrajine", europski centri moći sada sve otvorenije govore o proizvodnji, financiranju i koordinaciji dronova namijenjenih udarima duboko na ruski teritorij. Kad se takvi napadi vežu uz logistiku, obavještajne podatke i proizvodne kapacitete smještene u baltičkim državama, Finskoj, Njemačkoj i drugdje, tada više ne govorimo o "solidarnosti", nego o ulasku Europe u zonu izravnog sudjelovanja.
Stara pravila, kojih se Europa nekad držala, postojala su s razlogom. Država koja sustavno naoružava, usmjerava i obavještajno podupire napade na teritorij druge nuklearne sile ne može se zauvijek skrivati iza formule da "nije strana u sukobu". Ta je formula možda prolazila dok je riječ bila o streljivu i političkim deklaracijama. Ne prolazi više u trenutku kad industrijska postrojenja unutar Europe rade "punom parom" za udare na rusku stratešku dubinu - a europske vlade se time još i javno hvale.