Sto godina Transsibirske željeznice i kako je odredila rusku geopolitiku

Prije stotinu godina završena je izgradnja najduže željezničke pruge na svijetu, Transsibirske željeznice, duge 9289 kilometara koja se i dalje širi. Ova glavna transkontinentalna ruska linija počinje u Moskvi, te prolazi kroz Jaroslavlj, Čeljabinsk, Omsk, Novosibirsk, Irkutsk, Krasnojarsk, Ulan-Ude, Čitu i Habarovsk, te najzad nakon osam dana putovanja stiže u Vladivostok. Ovo je glavna linija Transsibirske željeznice, ali ujedno postoji i Transmanđurijska željeznica koja skreće kod Čite prema Harbinu i Mudanjiangu u Sjeveroistočnoj provinciji u Kini, odakle se nastavlja poveznica prema Pekingu. Treća je trasa Transmongolska željeznica, koja prati Transsibirsku do Ulan-Udea na istočnoj strani jezera Bajkal. Od tamo željeznica skreće južno, prema glavnom gradu Mongolije Ulan Batoru, a potom dalje prema Pekingu.

Ova željeznica je promijenila tijek povijesti. Kad je sagrađena, po prvi puta je doista Moskva bila u neposrednom dodiru sa svojim sibirskim prostranstvima, gdje su suvereno pravo i teritorijalni integritet Rusije bili u raskoraku s osjećajem velike sibirske slobode. U iznimno rijetko naseljenom i negostoljubljivom području počeli su se naglo razvijati gradovi, posebno Čeljabinsk, Novosibirsk i Tomsk, u koje su dolazili milijuni seoskih migranata iz središnje Rusije i Ukrajine. Između 1906. i 1914., u vrijeme najveće izgradnje željeznice, u Sibir je stiglo oko četiri milijuna težaka. To je omogućilo veliki izvoz pšenice, na čemu su živjeli sibirski gradovi. Danas željeznica ostaje jednim od najvažnijih transportnih poveznica u zemlji, a 30 posto ruskog izvoza putuje tim smjerom.