Beskonačna pohlepa elite i devastacija naroda i zemlje za profit ostavlja klasnu revoluciju kao jedinu opciju, bez obzira što je riječ o novoj punopravnoj članici BRICS-a

U proteklih 12–18 mjeseci Indonezija je eruptirala nizom prosvjeda koje je teško smjestiti u okvire "uobičajenog nezadovoljstva". Radnici, studenti, ekološki aktivisti i autohtone zajednice izišli su na ulice zbog štednje, "reformi" tržišta rada, otimanja zemlje i brutalne devastacije okoliša. Za one koji nisu pratili: riječ je o širokoj i upornoj pobuni protiv oligarhijskog poretka u kojem politika, vojno‑sigurnosni aparat i krupni kapital dijele plijen, dok većini ostaju mizerne nadnice i rastući troškovi života.

Kronologija je upečatljiva. Prvo se radnička baza probudila na Prvi maj 2024., kada su stotine tisuća ljudi u desecima gradova zatražile ukidanje "Omnibus" zakona o stvaranju radnih mjesta – paketa za "privlačenje investicija" koji je radnicima donio lakše otkaze, vječni outsourcing i niže minimalce. Ljeto 2024. obilježili su studentski prosvjedi protiv pokušaja mijenjanja izbornih pravila radi učvršćivanja vlasti. U listopadu iste godine autohtoni pokret AMAN okupio je tisuće u Jakarti tražeći odgovornost za desetljeće projekata koji su gazili njihova zemljišna prava.