Responsibility to Protect - Zašto logika međunarodnih intervencija vodi promašajima?

Neuspjesi leže u samoj srži doktrine Odgovornosti zaštite (Responsibility to Protect - R2P). Ova doktrina je djelomično nastala kao odgovor na neuspjehe djelovanja u Ruandi 1994. i u Srebrenici 1995., ali i kao posljedica iskustva odgovora unutar pravnog okvira UN-a na Kosovu 1999. Nada da će R2P zamijeniti ad hoc i nekonzistentnu prirodu humanitarnih intervencija u devedesetima povezana je s procesom stvaranja suvereniteta uvjetovanog poštivanjem ljudskih prava i stvaranjem odgovornosti međunarodne zajednice za zaštitom građana kada država izričito djeluje protiv tog načela.

Neki analitičari smatraju da R2P ne predstavlja ništa drugo do reinterpretacije temeljnih načela međunarodnih odnosa. Drugi smatraju da je ta doktrina malo dala u rješavanju ključnih dilema humanitarne intervencije te potencijalno pogoršava stvari. R2P je službeno prihvaćen kao doktrina 2005. u dokumentima World Summit Outcomea, a znanstvenici i komentatori razmatraju uspjeh ili neuspjeh ove doktrine nakon svakog rata ili humanitarne intervencije. Do sada se nije pokazala vrlo uspješnom. Darfur je prozvan neuspjehom zaštite i velikim razočaranjem; UN-ova kontrola kršenja ljudskih prava na Šri Lanci je prozvana golemim neuspjehom, a tijekom same krize se R2P našao u tolikim raspravama da je poništio potencijalnu vrijednost. U Libiji se intervencija pretvorila u promjenu režima, a načelo se prozvalo živim mrtvacem, dok je u Siriji međunarodna zajednica u potpunosti otkazala načelo.