Čile je u jednoj izbornoj noći uspio napraviti nešto što izvana izgleda kao politički paradoks, a u suštini riječ je o potresu. S jedne strane, na vlast dovodi Joséa Antonia Kasta, čovjeka jasno smještenog na krajnju desnicu, s biografijom i retorikom koja ne skriva simpatije prema nasljeđu Pinocheta. S druge strane, više od pet milijuna ljudi daje glas Jeannette Jari, kandidatkinji Komunističke partije Čilea, koja osvaja 41,84 posto i postiže jedan od najboljih rezultata otvoreno komunističke opcije u suvremenoj povijesti zemlje.
Takav rasplet ne može se objasniti samo umorom birača ili "normalnom" smjenom vlasti. On upućuje na duboko polarizirano društvo u kojem je politički centar oslabljen do te mjere da u završnoj rundi praktički nestaje. Naime, izbor između Kasta i komunista je bio izbor između dviju vrlo jasnih i potpuno suprotstavljenih vizija budućnosti. Da bi do toga uopće došlo, nešto je moralo poći ozbiljno po zlu u razdoblju i vladavine Gabriela Borića. Njegova obećanja iz 2019. i 2021. nisu se pretvorila u opipljive promjene, u sigurnost i veće povjerenje u institucije.