Podjela svijeta na Heartland i Rimland - Kako je politolog Nicholas Spykman, praotac NATO-a i američkog intervencionizma, promijenio sve

Američka vanjska politika u 20. i 21. stoljeću temeljila se i temelji se na globalnoj mreži vojnih baza i strateških savezništava koja su se prvi puta pojavila tijekom Drugog svjetskog rata i u prvim godinama Hladnog rata. NATO savez ima središnje mjesto u takvoj američkoj vanjskoj politici koja se temelji na sigurnosti. Američka vanjska politika koja se zasniva na aktivnom intervencionalizmu koji se temelji na vojnom angažmanu ima više utemeljitelja od kojih su najzaslužniji Franklin Roosevelt, a posebice Harry Truman koji je u mirnodopsko doba odlučio prvi puta Ameriku prekomorski vojno angažirati. Ali osim političara i državnika svoj doprinos suvremenoj intervencionističkoj američkoj vanjskoj politici dali su i intelektualci, tj. geostratezi. Takvih znanstvenika čiji je utjecaj bio velik bilo je mnogo, a ovdje valja istaknuti Nicholasa Johna Spykmana.

Ključni intelektualni arhitekt odnosno praotac NATO saveza i politike containmenta bio je, danas ne toliko poznati, politički znanstvenik i geostrateg Nicholas J. Spykman. Spykman je bio nizozemsko-američki politolog koji je imao status Sterling profesora (najviši akademski rang) međunarodnih odnosa na američkom prestižnom Sveučilištu Yale. On je na primarno mjesto stavljao geografiju te je nastojao da njegovi studenti budu geografski pismeni jer je prema Spykmanovu mišljenju geopolitika bila nerazlučiva od geografije. Kasnih 1930-ih objavio je nekoliko članaka u časopisu "American Political Science Review" koji su naglašavali odnos između geografije i politike. Kasnije je Spykman napisao dvije knjige koje su se ticale američke ratne i poslije ratne strategije: "Američka strategija u svjetskoj politici: Sjedinjene Države i balans sila" 1942. i "Geografija mira" koja je objavljena posthumno 1944. jer je Spykman preminuo godinu ranije.