Pad vlade u Sjevernoj Irskoj, Brexit i zloduh nasilne prošlosti

U Sjevernoj Irskoj propao je dogovor o podjeli moći, te su najavljeni prijevremeni izbori jer je Sinn Fein odbio odgovoriti na pozive o smjeni Martina McGuinnessa kao vođe. Ministar za Sjevernu Irsku James Brokeshire najavio je izbore za sjevernoirsku skupštinu Stormont za 2. ožujka nakon što poznata politička stranka nije uspjela pronaći zamjenika za premijera. Legalno je Brokeshire morao pozvati na izbore jer Sinn Fein nije uspio u zakonskom roku pronaći zamjenu i time se u pitanje dovela djelotvorna konsocijacija u Belfastu. Ali, iza ove institucionalne krize krije se i pitanje stava Sjeverne Irske o Brexitu i mogućnosti otvaranja starih rana u Ujedinjenom kraljevstvu.

Nakon Dogovora na Veliki petak u Sjevernoj Irskoj je stvorena devolucija unutar koje se dogovorila i podjela moći u Izvršnom odboru, odnosno vladi Sjeverne Irske. Moć se dijeli između unionista i nacionalista na temelju konsocijacijskog modela demokracije kakav je osmislio nizozemski politolog Arend Lijphart. Glavni oblici ove podjele moći uključuju podjelu dužnosti u izvršnoj vlasti Sjeverne Irske, odnosno zajedničkog ureda Prvog ministra (premijera) i njegovog zamjenika, te višestranačku vladu. Premijer i njegov zamjenik, jedan unionist i jedan nacionalist, imaju istu moć. Niti jedan ne može biti na poziciji bez drugoga. Višestranački kabinet je sastavljen od unionističkih i nacionalističkih stranaka. Njihova proporcionalnost se temelji na d'Hondtovom sustavu razdiobe mjesta na temelju boja zastupnika koliko pojedina stranka osvoji na izborima. Proporcionalni izborni sustav bira članove Stormonta. Prihvaćena je kulturna jednakost dvaju glavnih sjevernoirskih tradicija, kao što je razvoj irskog jezika i ulsterskih Škota. Poseban mehanizam glasovanja daje pravo veta manjini. Određene odluke Stormonta zahtijevaju potporu u svim zajednicama, a ne samo većine. Te odluke uključuju izbor predsjednika Stormonta i njegovog zamjenika; promjene pravila skupštine; donošenje proračuna i ostala financijska glasovanja; određivanje broja ministara i njihovih odgovornosti; izuzeće ministara ili članova političkih stranaka; i peticije koje se odnose na neka posebna pitanja.