Novi libanonski predsjednik Michel Aoun - prilika za mir, ali i iranske interese u Levantu

Libanonski parlament izabrao je Michela Aouna za predsjednika zemlje i time dokončao dugu političku krizu u kojoj Libanon nije imao predsjednika od svibnja 2014. Radi se o dogovoru između dva velika politička rivala, kršćanske maronitske stranke Slobodni domoljubni pokret, i šijitskog Hezbolaha. Zbog iznimne etničke i denominacijske raznolikosti, 1943. je sklopljen nacionalni pakt prema kojemu se alocira politička moć u smislu konsocijacijske demokracije. Tako se tri glavne pozicije dijele po etnovjerskom ključu: predsjednik je maronitski kršćanin, predsjednik parlamenta je šijitski musliman, a premijer je sunit. Tako je Aoun ubrzo postavio sunitskog čelnika i biznismena Saada Haririja za premijera. Hariri već ima to iskustvo, jer je na mjestu premijera bio između 2009. i 2011., a nakon toga je radi vlastite sigurnosti živio izvan zemlje, odnosno u Saudijskoj Arabiji gdje je napravio svoje poslovno građevinsko carstvo. Premijer je sin Rafika Haririja, premijera koji je ubijen 2005.

Aoun, koji ima 81 godinu, bio je načelnik glavnog štaba libanonske vojske, a u listopadu 1990. je poslan u egzil, nakon sirijskog bombardiranja Bejruta. Dvadeset i šest godina kasnije izabran je za 13. libanonskog predsjednika. U prvom krugu glasovanja dobio je 84 od 127 glasova u parlamentu, što nije bilo dovoljno za čistu pobjedu. Bila su i dva nevažeća glasačka listića koji su izazvali veliku raspravu u javnosti. Naime, na jednom je izbor bio za Grka Zorbu, a drugi za libanonsku manekenku Myriam Klink. Potom se dva puta ponovio drugi krug glasovanja, jer broj glasova nije odgovarao broju parlamentarnih zastupnika. Napokon je Aoun izašao kao jasni pobjednik izbora.