Na karti tjesnaci djeluju kao tanke linije, kao sitni rezovi između kopna koja nose velika imena i velike vojske. U stvarnoj povijesti upravo se na tim uskim komadima mora lome carstva, trgovački putevi i strateške iluzije. Dardaneli su to pokazali već u doba Galipolja, kada je nekoliko desetaka kilometara vode progutalo golemu vojnu energiju i pretvorilo pomorski pothvat u lekciju o ograničenjima sile. Hormuz tu staru logiku danas prenosi u doba tankera, dronova i terminskih ugovora za naftu.
Svaka epoha u tjesnac upisuje vlastiti teret. Nekad su to bili žito, topovi i pravo izlaska na otvoreno more, danas su to nafta, ukapljeni plin, osiguravateljske premije i cijena energije u azijskim metropolama. Geografija ostaje ista, samo se roba mijenja i jezik diplomacije dobiva novo ruho. Zato je naša današnja usporedba Dardanela i Hormuza više od povijesne igre. Ona otvara pitanje kako velike sile pristupaju uskim prolazima kad osjete da se poredak mijenja i kad lokalna država poželi vratiti političku težinu prostoru koji joj leži pred vlastitom obalom.