Mijenjanje granica koje su crtali Europljani: Da li je Afrika spremna odbaciti kolonijalno naslijeđe?

Kad su 2002. godine Kamerun i Nigerija dogovorili da će riješiti svoje granične sporove, u kojima su obje zemlje dokazivele svoje pravo na naftom bogati poluotok, nisu naglašavali svoje stare kulturološke prisutnosti na toj zemlji, osjećaje stanovnika ili čak svoje vlastite nacionalne interese. U svom slučaju na Međunarodnom sudu pravde donijeli su goleme količine stoljećima stare europske papirologije. Kamerun je nekoć bila njemačka kolonija, dok su Nigerijom vladali Britanci. Godine 1913. dvije europske zemlje raspravile su razgraničenje u Zapadnoj Africi. Kamerun tvrdi da je ovaj dogovor izbacio poluotok Bekassi izvan njegovih granica, a Nigerija kaže isto.

Ovaj slučaj pokazuje koliko su afričke zemlje još vezane uz kolonijalne granice umjesto realnih stanja na terenu. Afričke granice danas su ono što su Europljani crtali u 19. i 20. stoljeću, a ne iznenađuje da pri tome nisu pitali za mišljenje prave Afrikance i stanovnike na terenu. Na većini kontinenata nacionalne granice su se tijekom vremena prilagodile etničkim, lingvističkim i religijskim podjelama. Tako španjolske granice općenito zaokružuju sve govornike španjolskog jezika u Europi. Tajland pokriva one krajeve koji se smatraju tajlandskim, i slično.