Zamislimo kako izgleda karta Sjeverne Amerike gledana iz Ovalnog ureda. Na jugu imamo masiv Sjedinjenih Država, na sjeveru državu koja na papiru izgleda kao partner, a u logici moći sve više podsjeća na produžetak iste ekonomske i sigurnosne zone. U takvoj slici Kanada, iz Trumpove perspektive, više ni nije samo susjed nego se pretvara u prostor nad kojim se vodi borba za kontrolu cijelog kontinenta (vidi: Postati gospodar hemisfere: Kanada je iduća Trumpova meta, a njene slabosti su vrlo očite). Već je govorio o Kanadi kao o budućoj "51. saveznoj državi" i već je testirao granice mogućeg kad je pokušao otvoriti pitanje kupnje (ili zauzimanja) Grenlanda. Dakako, uzeti "cijelu Kanadu" zvuči pretjerano, čak i onima koji ozbiljno uzimaju sve Trumpove prijetnje. No, taktika ne mora biti toliko maksimalistička. Naime, pogled se sada spušta na unutarnje pukotine u Kanadi i ondje traži ulazne točke za dugoročni pritisak.
Alberta, ona nije usputni buntovnik. Ona je, naročito iz američke perspektive (u tu priču zato nećemo staviti frankofoni Quebec), zapravo najvidljivija pukotina kanadske federacije. Zašto? Godine nezadovoljstva zbog energetske politike, poreznih transfera i klimatskih mjera stvorile su do sad već popriličnu mrežu aktera koji govore jezikom koji se Washigtonu dopada. "Alberta Prosperity Project" je središnja organizacija te mreže. Održavaju se skupovi, skupljaju donacije i formuliraju manifeste. No, ondje se posljednjih godina oblikuje i jedna jasna ideja - ako Ottawa ne sluša, otvara se prostor za razgovor s jačim igračima.
Drugim riječima, separatizam u Alberti već je stvoren ranije, a da je mogao ući u nekakve pregovore s Washingtonom već bi ušao. No, za takvo što nije postojao politički prostor, do sad. Trumpov pomalo kaotični novi imperijalizam brzo je signalizirao određenim strujama u Alberti da je sad idealan trenutak. Odjednom su se dvije strane jasno prepoznale.
Kada su se predstavnici tog kruga pojavili u Washingtonu, činilo se da traže pozornost centra (Ottawe). U stvarnosti se otvorio drugačiji, malo veći proces. Američki dužnosnici primili su ih više puta i razgovori su se počeli vrtjeti i oko pitanja što slijedi ako Alberta krene prema raskidu s Kanadom. U paketu se pojavila i ideja kreditne linije od 500 milijardi dolara (!), dovoljno golema da djeluje kao politička poruka, ali i signal tržištima. U tom trenutku odnosi prestaju izgledati kao obična audijencija. Počinje probno ispitivanje nove doktrine u kojoj Washington izravno radi s unutarnjim protivnicima jedne formalno prijateljske države. Dakako, govorimo o Trumpu, svima je već jasno da on ne preza od takvih poteza.