U velikoj igri najopasniji trenutak nije kad protivnik prijeti, nego kad se vlastita prednost učini sigurnijom nego što jest.
Putinov skorašnji odlazak u Peking 19. i 20. svibnja možda ne treba nužno percipirati kao uzvratni posjet, nego više kao završni čin kineske režije jednoga vrlo rijetkog diplomatskog prizora. Xi Jinping u razmaku od nekoliko dana prima najprije američkog, zatim ruskog predsjednika. Podsjetimo, Trump je u Pekingu bio prije nekoliko dana, 14. i 15. svibnja, a Putin dolazi odmah zatim - i to na poziv Pekinga - u posjet koji se službeno veže uz 25. obljetnicu rusko-kineskog Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji iz 2001. godine. Službeno, teme su jačanje bilateralnih odnosa, međunarodna i regionalna pitanja te gospodarska suradnja. Kremlj je pritom već podigao očekivanja - Dmitrij Peskov govori o "vrlo ozbiljnim očekivanjima" i o "posebno privilegiranom strateškom partnerstvu".
Jasno, Moskva želi pokazati da se Trumpov pokušaj stabilizacije odnosa s Kinom ne pretvara u američko "odvajanje" Pekinga od Moskve. U ruskoj interpretaciji, ovo je dokaz da Zapad nije uspio izolirati Rusiju i da se globalni centar pregovaranja pomaknuo iz Washingtona i Bruxellesa prema Pekingu. I zaista, cijelom svijetu to je sad već jasno. No, iza velike simbolike stoji vrlo konkretno pitanje - energija. Najvažniji mogući dogovor kad je riječ o Putinovom dolasku u Peking je "Moć Sibira 2", plinovod koji bi mogao isporučivati do 50 milijardi kubika plina godišnje iz ruskih arktičkih polja preko Mongolije u Kinu.