
Zelenski je možda bio tvrdoglav i nezahvalan, ali važnije je pitanje zašto Biden granice svoje politike otkriva tek u memoarima.
U Washingtonu postoji posebna vrsta hrabrosti koja se javlja tek kada čovjeku oduzmu Ovalni ured. Sjećanje se iznenada razbistri, jezik se odveže, a sve one neugodne istine koje nisu bile prikladne za sjednice postanu savršeno prikladne za knjižnice. Predsjednički memoari svojevrsno su sekundarno tržište političke hrabrosti – na njemu rečenice koje su bile preopasne dok su još mogle nešto promijeniti postaju mudrost kada više nikoga ne mogu ugroziti.
Joe Biden sada piše da je Volodimir Zelenski u privatnim razgovorima znao biti ćudljiv i tvrdoglav, ali i manje zahvalan nego što je američki predsjednik očekivao. To možda jest istina. Zapravo, vrlo je moguće da je riječ o jednoj od manje iznenađujućih istina cijelog rata. Zanimljivo nije što je Biden shvatio kakav je Zelenski. Zanimljivo je što nam to govori tek kada više nije dužan ništa učiniti u vezi s tom spoznajom.