Karantena u Keniji tek je jedna varijanta stare priče o eksploataciji malih od strane velikih. Otpor izbija, ali ga guši domaća represija.
Ebola je ponovno izazov, naročito u Demokratskoj Republici Kongo. No, dok svijet navodno izražava zabrinutost, ova situacija ponovno je podsjetnik na postkolonijalni mentalitet kojim se tretira Afrika. Naime, DR Kongo, Uganda i druge zemlje u kojima se ponovno pojavljuje ova opaka bolest ujedno su i prostori na kojima se, u kojekakvim misijama, kreću i američki vojnici. I sad američka vojska ima konkretan problem - što s njima? Što ako su došli u kontakt s ebolom? Svakako ih neće "tek tako" vratiti natrag u SAD i riskirati širenje zaraze. Dakle, potrebna je karantena. Gdje? Na američkom tlu, uz vojne zračne baze? Naravno da ne - to je riskantno. Iduća ideja - karantena u Africi, negdje gdje bolest još nije stigla, recimo kod saveznika kao što je Kenija.
A što je s kenijskim stanovništvom? Što ako ova nova karantena postane epicentar bolesti koja će zatim pokositi i njihovo stanovništvo? U kontekstu cinično okrutnog odnosa prema Africi, barem iz američke perspektive, moglo bi se reći: "nikom ništa". Ali Kenijci su na nogama. Znaju što im se sprema, znaju da im vlasti lažu. Spremni su se fizički boriti protiv takvog karantenskog centra. Tamo ih pak dočekuje vlastita, naoružana država i otvara vatru, nekoliko ih je već ubijeno...