Izbori u Turkmenistanu najavljuju i promjenu vanjske politike

U Turkmenistanu se 12. veljače održavaju predsjednički izbori. Na njima će u nevjerojatno velikom postotku pobijediti Gurbangulij Berdimuhamedov, koji je predsjednik zemlje od 2006. godine. U zemlji notornoj po autoritarnosti, zatvaranjima protivnika i mučenju, predstava demokracije ipak ima svoje novine. Po prvi puta izbori će uključiti dvije političke stranke, Agrarnu stranku i Stranku industrijalista i poduzetnika. Naravno, te stranke nemaju ni najmanje političke slobode, ali su dobar PR Ašgabata u sve izoliranijem međunarodnom okruženju. Unatoč dobrim prirodnim prednostima i službenoj neutralnosti, Turkmenistan se suočava s ozbiljnim izazovima. Zbog strahovito pogrešne obrazovne reforme bivšeg predsjednika Saparmurata Nijazova, znanog kao Turkmenbaši, postsovjetskog megalomana koji je vodio zemlju od kraja sovjetskog razdoblja do svoje smrti 2006., Turkmenistan danas ima ograničeni ljudski kapital. Ujedno postoji nedostatak posla, autoritaran politički sustav, kontinuirana izolacija, korupcija i ekstremno neprijateljska ulagačka klima.

Novostvorene političke stranke imaju i važan unutarpolitički trenutak, s obzirom da su obje dobra poluga za Berdimuhamedova. Radi se o društveno-političkom jazu urbano-ruralno, koje obilježava okosnicu Stein-Rokkanove politološke podjele korijena političkih stranaka u suvremenim političkim sustavima. Berdimuhamedov je osnivanjem dviju stranaka stvorio sebi imidž sveobuhvatnog oca nacije, kako u ruralno-tradicionalnom smislu, tako i u urbano-tržišnom. Ipak, osnivanje dviju stranaka pokazuje određene promjene u Turkmenistanu. Zemlja je do sada prednjačila u autoritarnim sustavima Srednje Azije, a formalna oporba je godinama ukazivala pred izbore da valja glasati za trenutačnog predsjednika a ne za njih. Kandidati na izborima su do sada bili članovi vladajuće Demokratske stranke, ali niti jedan nije tražio vlast, već su svi hvalili vrline Berdimuhamedova. Ovaj klasični oblik dodvoravanja u srednjoazijskim političkim sustavima prikazivao je iluziju nepostojećeg izbora, koji i u drugim dijelovima svijeta ima svoje liberalno naličje u pokušaju biranja između istoga.