Dogovor o Kaspijskom jezeru: Početak nove regionalne organizacije?

Nakon deset godina pregovaranja, pet država koje graniče uz Kaspijsko jezero dogovorili su se o povelji koja nalaže pravni status najvećeg svjetskog slatkovodnog jezera. Do sada je vrijedio dogovor koji su u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća potpisali Sovjetski Savez i Iran. Na neki način je time prestao postojati i posljednji pravni ugovor iz Sovjetskog Saveza koji nije do danas riješen.

U kazahstanskom Aktauu, 12. kolovoza su čelnici Azerbajdžana, Irana, Kazahstana, Rusije i Turkmenistana potpisali konvenciju o pravnom statusu Kaspijskog jezera. Činjenica je da ova konvencija stavlja de jure kraj pitanja pripadnosti Kaspijskog jezera. Sada je legalno, iako ne i potpuno, podijeljen prostor između Irana i kaspijskih država nastalih na području bivšeg SSSR-a. Tako je završio međunarodni spor i situacija koja je potrajala više od četvrt stoljeća nakon propasti sovjetske države. U sporazumu iz tridesetih, Kaspijsko jezero se dijeli u dva nejednaka dijela, na crti Astara – Hasan Kuli od zapada do istoka, pri čemu je Iran dobio 13 posto vodene površine, a iranski ribarski brodovi nisu smjeli prijeći ovu liniju. Kada su 1991. godine umjesto jednog Sovjetskog Saveza na obalama Kaspijskog jezera odjednom postale četiri samostalne države, postavilo se pitanje podjele.