Diyanet u Siriji - Tursko jačanje moći i utjecaja kroz religiju

Sirija je ili je barem nekoć bila, zemlja velikih vjerskih različitosti i bogate vjerske prošlosti. Prema procjenama, 2006. godine islam je činio 87 posto religijskog opredjeljenja u Siriji, deset posto je bilo kršćana, te tri posto Druza. No, unutar svake od tih skupina postoji niz drugih denominacija. Sunitski muslimani čine između 69 i 74 posto sirijskog stanovništva, od čega su sunitski Arapi najbrojniji (59-60 posto), nakon čega dolaze sunitski Kurdi (8,5 posto) i Turkmeni (3 posto). Otprilike 13 posto Sirijaca su šijitski muslimani, među njima alaviti, sljedbenici Dvanaestorice imama ili dža'fariti, te ismailiti. Svi oni su bili pod pritiskom od vanjskih sila i unutarnjih saveznika koji su koristili ove vjerske denominacije za političke probitke. Među njima je bila i Turska koja je kroz ideološku inačicu islamizma u Muslimanskom bratstvu (koje je okosnica političke ideologije Stranke pravde i napretka – AKP) davala potporu sunitskim arapskim muslimanima. Istovremeno se borila za premoć nad sunitskim Sirijcima u borbi protiv saudijskog i općenito arabijskog utjecaja, vehabitskih i salafističkih ekstremizama, čak i kad je Ankara morala u tu svrhu igrati protiv svojih izravnih interesa.

Sada, kada je jasno da je američko-saudijska želja za pokoravanjem Damaska propala i kada je bjelodano da će se sirijska politička budućnost određivati u trokutu Rusija-Turska-Iran, Ankara se nastoji očuvati kao moćni i utjecajni igrač u Siriji putem meke diplomacije pri čemu je ona vjerska na vrhu popisa. U Turskoj je najviša religijska institucija Diyanet (mi bismo rekli mešihat), koji je zapravo državna institucija i koja koordinira različite urede za pružanje pomoći, obrazovanja i vjerskih pitanja muslimanima u zemlji, ali i u susjedstvu. Sredinom rujna Diyanet je objavio dokument na 104 stranice nazvan 'Izvještaj o djelovanju Eufratskog štita i Maslinove grančice', koja se tiče vjerskog stanja u Siriji. Ovaj izvještaj je nagovještaj kako će Diyanet postati jednom od glavnih institucija koje Ankara ima na umu za postkonfliktnu stabilizaciju Sirije.