Britanska kontraobavještajna služba Mi5 i "klopka za čovjeka iz Havane"

Mi5
Britanska kontraobavještajna služba, poznata još kao i Mi5 (Vojna obavještajna služba, Sekcija 5 ili 'petica') je kontraobavještajna i sigurnosna agencija te je uz Mi6, Vladin Obavještajni Centar i Obrambenu obavještajnu služnu dio obavještajne zajednice u Velikoj Britaniji. Na čelu obavještajne zajednice se nalazi Združeni Obavještajni Odbor (Zbor), a djelatnost je regulirana Zakonom o obavještajnoj djelatnosti iz 1989. godine. Služba je predana čuvanju britanske parlamentarne demokracije, ekonomskih interesa te borbi protiv terorizma i špijunaže na području Velike Britanije. Unutar civilne zajednice služba je poznata kao Box 500. Sjedište službe za cijelu zemlju se nalazi na Thames House na Millibanku od 1995., čime je osoblje s više lokacije objedinjeno u jedinstven stožer. Sigurnosna služba potpada pod ovlast Državnog Tajnika, a unutar Kabineta. Službu vodi Ravnatelj ( Director General) na razini Stalnog Tajnika britanske civilne službe koji je potpomognut unutarnjom sigurnosnom organizacijom, sekretarijatom, odjeljenjem za pravno savjetovanje i odjeljenjem za informiranje. Zamjenik Ravnatelja je odgovoran za operacije i aktivnosti Službe te za ukupno 4 odjeljenja: međunarodni terorizam, Centar za nacionalnu sigurnost i savjetovanje ( kontrašpijunaža), borba protiv terorizma na domaćem području i području Sjeverne Irske, tehničke operacije i operacije nadzora. Služba je pod kontrolom Združenog Odbora za obavještajnu djelatnost za obavještajne operacije od prioriteta. Surađuje sa SIS, GCHQ, DIS i mnogim drugim tijelima unutar britanske vlade i industrijske baze. Nadgledana je od strane članova Odbora za sigurnost Parlamenta koje izravno imenuje premijer, povjerenik za presretanje komunikacija i povjerenik za obavještajne službe. Sudski nadzor nad službama vrši Sud koji provodi nadzor o upotrebi nadzora i aktivnostima službi. Operacije službe moraju biti razmjerne i u skladu sa zakonodavstvom Velike Britanije, što uključuje Zakon o regulaciji istražnih ovlasti, Zakon o čuvanju podataka i ostale zakone unutar legislative; informacije koje se tiču službe su izuzete od objavljivanja prema stavku 23. Zakona o slobodi informiranja iz 2000.godine. Svi zaposlenici službe potpadaju pod Zakon o službenicima u obavještajnoj službi.

Rane godine osnutka Mi5
Kontraobavještajna sigurnosna služba (Mi5) i Tajna obavještajna služba (SIS ili Mi6) započinju svoje operacije u rujnu 1909. godine kao jedinstvena organizacija naziva Biro Tajne službe, koji se u početku sastojao samo od dva časnika: 50-godišnjeg zapovjednika Kraljevske Mornarice Mansfielda Cumminga, i 14 godina mlađeg kapetana Vojske Vernona Kella. Cumming i Kell su kasnije postali i vodeći ljudi službi SIS-a (poznata još i kao Mi6) i Mi5. Uz dobro poznavanje stranih jezika Kell je ubrzo pokazao i odlične organizacijske sposobnosti. U jeku izbijanja Prvog svjetskog rata imao je samo 16 članova osoblja, što je daleko ispod minimuma bilo koje moderne obavještajne službe za normalno funkcioniranje i kvalitetan rad. Prvi Kellov zadatak je bio uhvatiti se u koštac sa službenim izvještajima odbora iz 1909. godine o 'široko rasprostranjenoj mreži njemačkog špijuniranja', većinom od strane državljana Njemačke u Velikoj Britaniji. Nakon početnih neuspjeha i krivih tragova u otkrivanju njemačke špijunske mreže Kell je otkriva pravu i razgranatu špijunsku mrežu i špijune koji su radili za njemačku Mornaričku obavještajnu službu a koji su predstavljali opasnost britanskoj sigurnosti zbog pomorskog rata na Atlantiku. Winston Churchill, kao Državni Tajnik u periodu 1910-1911, dozvolio je Kellu da izvuče maksimum iz svojih skromnih resursa na dva načina. Prvo, Churchill je uspio uvjeriti šefove da pomognu Kellovu borbu protiv stranog špijunskog djelovanja na području Britanije. Drugo, predstavio je sustav Naloga od strane Domovinskog Ureda, od kojih je svaki pojedinačno potpisan od strane Državnog tajnika a koji je omogućio presretanje sve korespondencije koju je vršio osumnjičeni za špijunažu. Za svako pojedinačno pismo koje je bilo otvoreno potreban je nalog osobno potpisan od strane Državnog Tajnika. Ovi nalozi se koriste i danas, a Državni Tajnik ih i dalje potpisuje. Ove novine su se pokazale kao ključne u vođenju istrage od strane Mi5 prema osumnjičenima.