Bliski istok nakon nuklearnog dogovora: Iranska regionalna uloga, opravdana skeptičnost Teherana prema Zapadu i sve lošiji odnosi sa Saudijskom Arabijom

Mnogi analitičari smatraju da je dio pregovora o nuklearnoj energiji s Iranom bila i povećana prisutnost Irana u rješavanju regionalnih pitanja na Bliskom istoku, prije svega u Iraku i Siriji, ali i drugim područjima. S jedne strane su takva očekivanja shvatljiva, ali ona gube iz vida neke glavne idejne pravce Islamske republike.

Kada je započela cijela galama oko iranskog nuklearnog programa 2003., Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei jasno je obznanio da je iranski nuklearni program isključivo miroljubljive prirode, te je čak zabranio fetvom proizvodnju nuklearnog naoružanja. Bio je otvoren da se nuklearni program preda na maksimalno moguće procese verifikacije pod međunarodnim pravom, a čak i pod velikim pritiscima je prihvatio da taj nadzor bude i više od onoga što međunarodni uzusi propisuju. Ajatolah Hamenei je oštro odbio da Iran odustane od legitimnog prava uživanja blagodati nuklearne tehnologije, prvenstveno od obogaćivanja urana za mirotvorne svrhe, kao što je stvaranje nuklearne energije. Tada je zabilježeno da je rekao glavnom pregovaraču o nuklearnim pitanjima, a danas predsjedniku Irana, Hasanu Rohaniju, da će Iran odustati od prava obogaćivanja urana samo nakon što on umre ili nakon što prestane biti Vrhovnim vođom.