Bitke oko Turskog toka: Ruski plin u Europi ovisi o grčkoj odluci

Tursko-ruski odnosi se čine sve lošijima. Pokazatelji toga vidljivi su ove godine na protokolarnoj razini. Ruski predsjednik Vladimir Putin dao je jaku podršku vjerovanju da je masakr nad Armencima tijekom Prvog svjetskog rata bio genocid (koji turski dužnosnici opovrgavaju) i učestvovao je na komemoraciji stogodišnjice tog događaja u Erevanu. Službena Ankara je reagirala ljutito, nabrajajući ruske zločine u Ukrajini, na Kavkazu i Srednjoj Aziji. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odbio je sudjelovati na paradi Dana pobjede u Moskvi kojom se proslavila 70.godišnjica pobjede nad nacističkom Njemačkom. Na nedavnom NATO summitu Turska se ponovno djelomice približila svojim zapadnim kritičarima i poslala poruku da ne odobrava rusku politiku prema Ukrajini, ali i šire.

Takav stav se može odraziti i na tzv. Turski tok, plinovod koji bi trebao povezati dvije zemlje i dovesti goleme količine ruskog plina. Memorandum razumijevanja između Moskve i Ankare postignut je u prosincu 2014., a projekt bi najviše pogodovao i balkanskim državama, posebice nakon što je Putin otkazao Južni tok. Plinovod bi vodio od ruskih crnomorskih obala, preko Crnog mora do europskog dijela Turske, te preko sjeverne Grčke u Makedoniju, Srbiju i Mađarsku. Inicijalni dogovor s Rusijom bio je iznenađenje ali i razočarenje za Zapad, jer je došao tek nekoliko mjeseci nakon aneksije Krima. Turska vlada od tada upozorava da se ne radi o punom dogovoru, već o razumijevanju koje se treba finalizirati. Od tada do danas je održano nekoliko razgovora o plinovodu, ali se do značajnijih vijesti nije došlo.