Reći da se nešto "neugodno kuha" na Baltiku, tek sad, više od četiri godine od početka rata u Ukrajini, zapravo je svojevrsni uspjeh nečije suzdržanosti. Možda se svima od reda treba čestitati na činjenici da je prošlo toliko vremena, a četiri godine su u svakom suvremenom ratu već "ozbiljne godine", i da je istureno bivše sovjetsko, danas NATO-ovsko, krilo ostalo toliko mirno.
S druge strane, mora se priznati i da je sama Moskva bila dosta dugo mirna i spokojna, barem u kontekstu svakodnevice, pa i velika većina ruskih gradova, a uz njih kao promatrači su se uz nedovoljnu zabrinutost poredali i Tallinn, Riga i Vilnius. Ali sad taj čudan spokoj kao da dolazi na naplatu, naglo i žestoko. Pošto znamo tko pripada kome, u aktualnom povijesnom izdanju, moramo se pitati - ta velika eskalacija, je li već ovdje?