Analiza Trumpovog maksimuma i Putinove neumoljivosti

Što ako Rusija uopće ne želi pregovarati? Slijedi nadmetanje u eskalacijama, možda se netko odluči i za "teoriju luđaka", ali igra se sa zadnjim kartama

8 min
19

Objavljeno

Susret Donalda Trumpa i Vladimira Putina u Helsinkiju, 16. srpnja 2018. (izvor: AP Photo/Pablo Martinez Monsivais/Guliver Image) |

Europski narativ o američkoj političkoj sceni naglo se promijenio otkako je Trump prije tjedan dana osvojio predsjedničke izbore. Zapravo prije bi se moglo reći da se "ušutio". Ona intenzivna vanjska kampanja koja je favorizirala ostanak demokrata na vlasti sada se ugasila i izgleda kao da se aktivno priprema iduće korake, odnosno kako će se postaviti prema novoj stvarnosti u Americi. Da su kojim slučajem to bili tijesni izbori već bi se sad dovodio u pitanje Trumpov mandat u praktičnom smislu, ali ovako je postalo mnogo teže, pogotovo sad kad izgleda da će republikanci preuzeti kontrolu nad oba doma američkog Kongresa.

Zanimljivo je primijetiti da je od svih europskih aktera najrealniji pristup, gotovo pa neutralan, imala zapravo Ukrajina koja je mjesecima prije izbora naglašavala, bez obzira što se znalo kakav stav zastupa Trump, da je spremna nastaviti dobru suradnju s Washingtonom bez obzira tko pobijedio na izborima. Takav stav im se donekle isplatio jer se nisu obilježili kao podrška za demokrate i Kamalu Harris, za razliku od brojnih drugih europskih vlasti koje nisu ni pokušavale sakriti svoju preferencu. No, hoće li to biti dovoljno da Trump zauzme blaži stav prema Kijevu nego je u kampanji najavio? Vidjet ćemo uskoro, ali njegova ideja da želi okončati rat što je prije moguće vjerojatno se suštinski neće mijenjati.

Poštovani, za nastavak čitanja potrebna je pretplata
Izaberite jednu od ponuđenih opcija:

Koristimo kolačiće za osnovne funkcije weba i analitiku. Možete prihvatiti sve ili odabrati samo nužne. Saznaj više i uredi postavke

© 2026 Advance.hr
Podrška i pomoćUvjeti korištenjaKontakt