Danska se često prikazuje kao uzorna socijaldemokratska država, ali odnos prema Grenlandu otvara sasvim drukčiju sliku. Na tom prostoru danska država nije samo upravljala proračunom i infrastrukturom. Tijekom dvadesetog stoljeća provodila je konkretne eksperimente nad Inuitima, posebno nad djecom i ženama. Prvo je cilj bio identitet i odgoj buduće generacije, zatim i izravna kontrola nataliteta. U fokusu nije bila briga za pojedinca, nego upravljanje populacijom koja se u Kopenhagenu smatrala problematičnom i prebrzo rastućom.
Nakon Drugog svjetskog rata Grenland je u potpunosti pod danskom upravom. Pedesetih godina na otoku živi tek nešto više od 20 tisuća ljudi, gotovo svi su Inuiti. Danska povezuje modernizaciju s centralizacijom i asimilacijom. Država odlučuje kakve će škole postojati, tko ima pristup obrazovanju i kakva vrsta grenlandskog stanovništva odgovara njezinim planovima. U tom okruženju nastaje ideja da se malena skupina djece izdvoji i pretvori u eksperimentalnu generaciju koja će navodno postati "buduća elita" koja bi upravljala otokom.