Danska se često prikazuje kao uzorna socijaldemokratska država, ali odnos prema Grenlandu otvara sasvim drukčiju sliku. Na tom prostoru danska država nije samo upravljala proračunom i infrastrukturom. Tijekom dvadesetog stoljeća provodila je konkretne eksperimente nad Inuitima, posebno nad djecom i ženama. Prvo je cilj bio identitet i odgoj buduće generacije, zatim i izravna kontrola nataliteta. U fokusu nije bila briga za pojedinca, nego upravljanje populacijom koja se u Kopenhagenu smatrala problematičnom i prebrzo rastućom.
Nakon Drugog svjetskog rata Grenland je u potpunosti pod danskom upravom. Pedesetih godina na otoku živi tek nešto više od 20 tisuća ljudi, gotovo svi su Inuiti. Danska povezuje modernizaciju s centralizacijom i asimilacijom. Država odlučuje kakve će škole postojati, tko ima pristup obrazovanju i kakva vrsta grenlandskog stanovništva odgovara njezinim planovima. U tom okruženju nastaje ideja da se malena skupina djece izdvoji i pretvori u eksperimentalnu generaciju koja će navodno postati "buduća elita" koja bi upravljala otokom.
Odvođenje djece s ciljem izgradnje "nove upravljačke elite"
Godine 1951. danska administracija u suradnji s humanitarnim organizacijama bira 22 inuitske djevojčice i dječaka u dobi od oko pet do devet godina. Djeca dolaze iz siromašnih obitelji i iz naselja koja se opisuju (barem iz danske perspektive) kao zaostala. Roditeljima se objašnjava da će djeca dobiti izvanredno školovanje u Danskoj i da je riječ o velikoj prilici. U pozadini stoji vrlo jasan cilj. Aparat želi provjeriti može li se stvoriti nova generacija Grenlanđana koji će razmišljati i živjeti kao Danci, a ipak ostati vezani za otok i služiti kao posrednici vlasti.
Djeca odlaze u Dansku, smještaju se u udomiteljske obitelji, u internate i sirotišta. Od prvog dana izložena su potpunom jezičnom i kulturnom prijelazu. U mnogim slučajevima zabranjeno im je koristiti grenlandski jezik, čak i u međusobnoj komunikaciji. U školi uče isključivo na danskom, u novoj obitelji slušaju samo danski. Nakon godinu dana do dvije većina više ne može tečno govoriti jezik s kojim su rasli. Kada se šesnaestero djece vraća na Grenland, ne vraća se roditeljima. Smještaju ih u danski dom u Nuukuu, opet pod nadzorom države, odvojene od lokalne djece i vlastitih obitelji. Šestoro ostaje u Danskoj kroz posvojenja.