U kolektivnoj uspomeni Mao Zedong stoji iznad Trga Tiananmen i objavljuje da je "kineski narod ustao". Povijest je, međutim, njegovu najpoznatiju rečenicu pomaknula za deset dana. Mao ju je izgovorio 21. rujna 1949., pred Kineskom narodnom političkom savjetodavnom konferencijom. Prvog listopada bio je administrativniji: "Centralna narodna vlada Narodne Republike Kine danas je osnovana." Manje zvučno, ali konkretnije. Jedno je bilo obećanje revolucije, drugo trenutak u kojem je obećanje dobilo zastavu, vladu i vojsku.
U tri sata poslijepodne pred njim se okupilo oko 300.000 vojnika i građana. Mao je pritisnuo tipku kojom je podignuta nova zastava s pet zvijezda, zasvirala je "Koračnica dobrovoljaca", a nakon svečanosti uslijedila je vojna parada. Nije to još bio prizor supersile. Bila je to ceremonija osiromašene zemlje iscrpljene invazijom i građanskim ratom, ali i javna oklada da će se takvo stanje jednom činiti nezamislivim.