20. rujan 1990. - Putovanje prema Alaniji, preko Južne Osetije i geopolitike: Kako se jedan iranski narod našao u centru velikog post-sovjetskog sukoba između Rusije i Gruzije koji jednog dana može ponovno buknuti

Na prostoru kavkaskih planina živi jedan iranski narod - Oseti. Ima ih ukupno svega oko 700,000. Oseti govore osetskim jezikom, koji spada u istočnu grupu iranskih jezika. Oseti sami sebe nazivaju Ironi (Iranci). Većinom su pravoslavni vjernici, a manjim brojem muslimani. Kao pismo koriste se ruskom ćirilicom. Najveći broj ih živi na prostoru ruske republike Sjeverna Osetija (Alanija) gdje ih ima oko 500,000. Između 50,000 i 70,000 ih pak živi na prostoru de-facto neovisne države Južna Osetija. Većina smatra Južnu Osetiju (odbjeglom) provincijom Gruzije, dok je nakon Rusko-gruzijskog rata 2008. godine svega 5 zemalja priznalo neovisnost Južne Osetije: Rusija, Venezuela, Nikaragva, Sirija i mala pacifička otočna država Nauru.

Postoji debata po pitanju kada su Oseti stigli na ove prostore. Jedan dio povjesničara smatra da su Oseti stigli nakon Mongolskih invazija u 13. stoljeću. Drugi pak tvrde kako su došli tek u 17. stoljeću. U svakom slučaju, na ovom prostoru žive već dugo vrijeme, zajedno s Gruzijcima. Zapravo suživot između Oseta i Gruzijaca je bio poprilično skladan, postojali su miješani brakovi i situacija je bila mirna sve do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća kada je SSSR počeo ulaziti u krizu... tada napetosti izbijaju u Južnoj Osetiji, na prostoru sovjetske republike Gruzije.