Konformizam neumoljivoj personi - od Junga do Bergmana

Gdje da počnemo? S filmom ili stvarnom maskom "persone"? Jer govorimo o dvojici velikana čije su se ideje ispreplele, odnosno ideja prvog je kreirala ideju drugog. Prvi je švicarski psihoanalitičar, otac analtičke psihilogije Carl Jung o kojem smo nedavno pisali u kontekstu njegovog stasanja i kasnijeg odvajanja od velikog Sigmunda Freuda (vidi: Kad je Carl Jung sreo Sigmunda Freuda: O dva uma koji su ušli u dubine ljudskog uma). Drugi je pak švedski redatelj i scenarist Ingmar Bergman kojeg smo zasigurno već u više navrata spominjali (recimo ovdje: Filmska analiza remek-djela Ingmara Bergmana - "Sedmi pečat": O beskonačnoj tišini, neosvojivoj partiji šaha i livadi mira).

Što bismo dobili da se spoje Jung i Bergman? Ne znamo. Dvojica, iako su živjeli u isto vrijeme (Bergman od 1918. do 2007., Jung od 1875. do 1961.), nažalost nisu surađivali zajedno, barem ne direktno, ali ono što ćemo danas proučavati je "nastalo" zahvaljujući obojici. Riječ je o Bergmanovom filmu "Persona" iz 1966. godine. To je film koji je uvelike prožet Jungovim idejama koje su tada vrlo snažno mijenjale kompletnu percepciju o ljudskoj psihologiji.