Kinematografski sudar koji se pamti: Što se dogodi kad se spoje jedan od najboljih režisera, Francois Truffaut, i jedna od najtalentiranijih glumica ikad, Isabelle Adjani?

Ovog proljeća pisali smo o filmu "Do posljednjeg daha" koji bez sumnje jest najvažniji film Francuskog novog vala, ali i jedan od najvažnijih filmova uopće jer je filmu kao izražajnom sredstvu dao tad još nepoznatu dinamiku koja je zauvijek ostala dio moderne kinematografije. Jean-Luc Godard je otvarao vrata, ali svakako nije bio jedini. I dok će se njegov "À bout de souffle" uvijek tretirati kao podsjetnik na vrijeme filmske avangarde, Francois Truffaut je onaj koji će oduševiti još i šire mase te dati Francuskom novom valu ono što je možda kod nekih drugih nedostajalo (iako to nije propust) - izuzetan narativ.

Francois Truffaut 1965. Rođen 1932. u Parizu Truffaut već svojim prvim filmom "udara" po najvišoj mogućoj ljestvici, filmom "400 udaraca" (Les Quatre Cents Coups) iz 1960. Tako se posložilo da će ovo biti ne samo njegov prvi film (a stvorio ih je 20-ak) već i komercijalno daleko najuspješniji. Postoji cijeli žanr filmova "o odrastanju" koji se ponekad malo i previše rasteže na sve filmove gdje su glavne uloge djeca ili tinejdžeri. Ovo jest film iz te kategorije, ali je puno više. Ovo je film koji je u isto vrijeme i introspekcija i retrospektiva jer je inspiriran odrastanjem samog autora. Dječak po imenu Antoine Doinel je njegov alter ego.