Zašto Americi trebaju veliki posrednički sukobi: Osim lova na vrijedne resurse, kao Irak u prethodnoj epizodi, Ukrajina je postala golemi poligon za testiranje učinkovitosti bespilotne borbe, priprema za ratove budućnosti

U proteklih nekoliko desetljeća svjedočili smo nizu američkih vojnih intervencija za koje se, nakon Vijetnama, vjerovalo da će se trajno povući iz ozbiljnijeg vojnog angažmana. Vijetnamski "sindrom", kako su ga nazivali, doimao se kao neizvjesno jamstvo da SAD više neće ulaziti u dugotrajne, iscrpljujuće sukobe na tuđim teritorijima. Ipak, intervencije u Iraku i Afganistanu pokazale su da Washington nije usvojio trajnu pouku. Stoga je bilo iznenađujuće kako je administracija predsjednika Joea Bidena, gotovo bez oklijevanja, odlučila poslati goleme pakete naoružanja u rat u Ukrajini.

Tjednima prije ruskog napada, pa i nakon što je invazija počela, javljali su se glasovi upozorenja – među njima i ugledni akademici poput Johna Mearsheimera te poznati strateg hladnoratovske ere George Kennan – ističući da SAD možda precjenjuje ruske ofenzivne ambicije i podcjenjuje dugoročnu izdržljivost Vladimira Putina. Mnogi su također upozoravali da bi pritisak da se Ukrajina pridruži NATO-u, uz ignoriranje ruskih sigurnosnih zabrinutosti, mogao dovesti do katastrofe. Kad razmislimo o (ne)iskorištenim prilikama da se s Moskvom postigne dogovor, logično je zapitati se je li Washington želio "spriječiti sukob" ili je svjesno potaknuo Putina na invaziju.

U međuvremenu postaje očito da je Biden u više navrata dezinformirao američku javnost, primjerice o "uspjesima" ukrajinske vojske na terenu te o stvarnom opsegu američke uloge u sukobu. Iako su se u javnosti suzdržavali od govora o isporukama recimo vojnih zrakoplova, jasno je da je SAD ustupio Ukrajini značajne obavještajne resurse, uključujući satelitske snimke i prikriveno djelovanje specijalnih postrojbi.

Možda ćemo jednoga dana, kroz objavu tajnih dokumenata, saznati zašto je američka administracija odlučila riskirati novi kopneni rat s nepredvidivim ishodom. No već postoje jasni pokazatelji što je moglo biti u igri: rat u Ukrajini pruža jedinstvenu priliku za ispitivanje i uvođenje novih vojnih tehnologija, posebno bespilotnih letjelica, koje Pentagon vidi kao okosnicu budućih globalnih vojnih angažmana. U prvim mjesecima sukob je djelovao poput konvencionalnog rata: tenkovi, topništvo, spor napredak na terenu. Međutim, ubrzo su razni akteri (SAD, Rusija, Turska, Iran…) uveli dronove, a oni su bitno promijenili prirodu rata. Danas, prema izvješćima, 70–80% žrtava nastaje u zračnim napadima bespilotnim letjelicama. To predstavlja veliku transformaciju ratovanja - Ukrajina je postala golemi poligon za testiranje učinkovitosti postojeće i buduće bespilotne borbe.

Slična se situacija dogodila i u Iraku početkom 2000-ih, kada je tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld masovno uveo nove vrste zračnog naoružanja i ispitivao doktrine na terenu. U sukobu protiv veće sile – primjerice Rusije ili Kine – ishod ne bi bio toliko jednostran, ali upravo zato SAD traži "posredničke" sukobe (Irak, Iran, Ukrajina…) kako bi na stvarnim bojištima provjerio nove sustave i strategije. U tom kontekstu dronovi se danas smatraju središnjom tehnologijom budućih ratova – od svemira do morskih dubina, od autonomnih sustava do hibridnih napada. Dok se javnost povremeno zabavlja vijestima o dronovima za dostavu hrane, nadzor granica ili potragu za nestalima, vojni se sektor ubrzano okreće dronovima najrazličitijih veličina i namjena.

Nekadašnje bespilotne letjelice, poput "Predatora" i "Reapera", koje su lansirale rakete na položaje "terorističkih" zapovjednika u Iraku i Afganistanu, ostavile su za sobom kontroverze – često su ubijale civile, a ponekad i američke državljane. Ipak, to je bio tek početak. Američka je vojska od Obamine administracije dodatno povećavala kapacitete tih sustava, a sada se razmatra da dronovi postanu glavni temelj buduće borbene doktrine. Analitičari procjenjuju kako je tržište vojnih dronova, koje je 2024. vrijedilo oko 22 milijarde dolara, na putu da do 2033. naraste na približno 60 milijardi. Istodobno se i komercijalni dio tržišta – dronovi za policiju, medicinske usluge, razne civilne svrhe – ubrzano širi i mogao bi doseći više od 60 milijardi dolara u prvoj polovici 2030-ih. Ipak, ni to ne otkriva cjelokupno stanje, jer se dio vojnih bespilotnih projekata financira iz tajnih budžeta obavještajnih službi i prikriva se na druge načine.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.