Kriza na istoku Europe postaje sve veća. Poznati su napokon i neki novi detalji razgovora između bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka i njemačke kancelarke Angele Merkel. Detalje otkriva estonska ministrica vanjskih poslova, Eva-Maria Liimets. Očito upućena u nedavni razgovor Liimets ističe kako je Lukašenko njemačkoj kancelarki poručio kako nema namjeru pomoći oko rješavanja trenutačne (migrantske) krize dok se ne ispune njegova dva zahtjeva. Koji su to zahtjevi? Nije ih teško pogoditi - Lukašenko traži da EU ukine sankcije prema Bjelorusiji te da priznaju njega kao predsjednika, odnosno da priznaju rezultat predsjedničkih izbora koji su održani prošle godine.
Ukoliko su ove informacije točne onda možemo reći kako se ova kriza neće tako brzo riješiti jer bi bilo jako teško očekivati da će EU pristati na Lukašenkove uvjete, svakako ne sad kad je ova kriza poprilično nadišla okvire migrantske te je postala politička, pa i ideološka.
Očekivano, i glasnik u ovom slučaju, estonska ministrica vanjskih poslova, savjetuje Europskoj uniji da nipošto ne popušta. "Smatramo kako je bitno da EU ostane ujedinjena i da izvrši svoj utjecaj nad Bjelorusijom kroz akciju", poručila je Liimets. Zapravo želi reći kako Tallinn daje potporu za uvođenjem i dodatnih sankcija protiv Bjelorusije što se već najavljuje danima.
Lukašenko sigurno neće mirno sjediti i čekati. Danas su tako iz Bjelorusije poručili kako će na nekoliko dana "dok traju radovi" obustaviti slanje ruske nafte putem naftovoda koji prolazi preko Bjelorusije do Europske unije. Potez dolazi svega nekoliko dana nakon što je Aleksandar Lukašenko zaprijetio prekidom isporuke plina (također ruskog) preko Bjelorusije.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je javno negodovao zbog te izjave te je rekao kako je Rusija potpuno predana opskrbljivanju svojih klijenata energentima. Jasno, Lukašenko bi mogao početi pomalo ljutiti Putina, ne bi bilo ni prvi put, ali teško da Kremlj može nešto učiniti po tom pitanju. Može, ali su svjesni da bi to vjerojatno bilo kontraproduktivno. Naime, Bjelorusija - a naročito tijekom zadnjih godinu dana - za Rusiju postaje saveznik od kojeg ne mogu dići ruke zbog širih geopolitičkih implikacija. U neku ruku Lukašenko za Putina postaje ono što je Kim Jong Un za Xi Jinpinga - ne posve idealni saveznik, ali u isto vrijeme i nezamjenjiv.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
