Nemoguće je spomenuti Hladni rat bez da nas odmah ne asocira na nuklearne bombe. Mnogi su odahnuli nakon što je završen, vjerujući kako je time opasnost prošla. Iz današnje perspektive nameće se jedan puno neugodniji zaključak – u usporedbi s današnjicom, opasnost gotovo da nije ni postojala. Dobro, imali smo priče o incidentima, imali smo napetu Kubansku raketnu krizu, ali u praksi nuklearni element svodio se na gomilanje arsenala striktno u smislu odvraćanja i tzv. "uzajamno osiguranog uništenja". Pod uvjetom da netko na rudimentarnom ekranu nešto krivo ne pročita, strah od nuklearnog holokausta bio je ponajviše psihološki.
Jer ako znamo da dvije tadašnje supersile, SAD i SSSR, nisu imale namjeru međusobno se pobrisati s lica svijeta, a nisu, sve ostalo u domeni bacanja nuklearnih bombi bilo je isto tako neizvedivo. Bio je to blokovski svijet, dosta precizno definiran. Niti je Amerika mogla krenuti u eliminaciju sovjetskih saveznika, niti obratno. Danas imamo vrlo drugačiju situaciju i zapravo dramatično povećanu šansu nuklearnog napada iz najmanje tri pravca i iz tri odvojene, ali ipak dovoljno slične bezizlazne situacije.