Vječna polja Galicije: Gdje je nestala ova povijesna regija i zašto je toliko važna za našu prošlost i budućnost?
Ako ste ikad zajedno s prepunom dvoranom pjevali stihove "Pred zoru je sa njene strane obično muk…Pod velom magle zvecka osmi kozački puk…I svu noć mi inje kamuflira šinjel, uz polegli brest…" onda ste imali čast prisustvovati, za života, koncertu pokojnog Dorđa Balaševića, jednog od najvećih pjesnika s ovih prostora, a spomenuta pjesma zove se "Galicija".
Ali gdje je zapravo ta Galicija? Na karti je nećemo pronaći, bar ne kao državu. A spominje se često, u pjesmama, pričama, mitovima... Vrijeme je stoga za "putovanje" u Galiciju, njenu povijest, ideal i živu sadašnjost.
Galicija je povijesna i zemljopisna regija u istočnom dijelu srednje Europe. Za početak valja istaknuti da ima više "Galicija", ali mi svakako mislimo na ovu koja je danas smještena između zapadne Ukrajine i jugoistočne Poljske. Naime, postoji i španjolska autonomna zajednica Galicija smještena na krajnjem sjeverozapadu Pirenejskog poluotoka, ali danas ne govorimo o njoj (a ni Balašević nije mislio na nju...).
Galicija o kojoj govorimo je prostor koji obuhvaća dvije povijesne regije - Crvenu Ruteniju (ili Crvena Rus' ili Crvena Rusija) i Malopoljsku (u južnom i jugoistočnom dijelu današnje Poljske). Centar Crvene Rutenije bio je današnji ukrajinski grad Lavov, a Malopoljske današnji poljski grad Krakov.
Galicija je ime dobila prema srednjovjekovnom gradiću Galiču koji se danas nalazi u ukrajinskoj Ivano-Frankovskoj oblasti. Povjesničari smatraju da slaveniziran naziv "Galič" ima keltsko porijeklo preneseno iz starorimske provincije Galije također u većini naseljene Keltima. No, postoje i druge teorije o nazivu.
Kroz povijesti regija je bila dom više naroda, prije svega Ukrajinaca, Poljaka, Nijemaca i Židova.
Okvirni prostor povijesne regije Galicija
U rimsko doba tu žive razna plemena keltsko-germanskog podrijetla, od Vandala do Gota. Za vrijeme Velike migracije u Europi, koja je (očekivano) krenula nakon pada Rimskog Carstva, u regiju ulaze brojna nomadska plemena, a posebno se ističu Bijeli Hrvati (preteča današnjih Hrvata) i Tiverci (srednjovjekovno istočnoslavensko pleme, djelomično preci ukrajinske nacije, u bliskim odnosima s Bijelim Hrvatima) koji su dominirali prostorom Galicije od 6. stoljeća pa sve do 10. stoljeća kada je Galiciju osvojila tadašnja slavenska država (i sila), Kijevska Rus'.
Zatim je ovdje osnovano i Galičko-Volinjsko Kraljevstvo (kasnije država) koje je pak nastalo ujedinjenjem kneževina Galič i Volinj. Ima poseban značaj i danas jer predstavlja jedini dio teritorija srednjovjekovne Kijevske Rus' koji se nakon 12. stoljeća nikada nije našao u sklopu mongolske političke vladavine, čime je u velikoj mjeri očuvana izvorna srednjovjekovna staroruska kultura, uključujući i veći broj vrijednih spomenika iz tog razdoblja.
Kasnije, u 13. stoljeću, zemlja će oslabiti i zapravo postaje prostor oko kojeg će se boriti Poljska i Mađarska.
Panorama Lavova 1616. godineSredinom 14. stoljeća prostor Galicije će raskomadati kraljevina Poljska i tada moćna Kneževina Litva. U 16. stoljeću Galicija je, očekivano, cijela došla pod upravu jedne (još moćnije) zemlje ujedinjenjem Poljske i Litve u veliki Poljsko-litvanski komonvelt. U tom sastavu Galicija će provesti idućih 200 godina, točnije sve do 1772. kada se moćna Poljsko-litvanska unija raskomadala od strane Austrije, Pruske i Rusije.
Karta Galicije 1846.Tu zapravo počinje onaj dio povijesti koji je nama najzanimljiviji jer ćemo završiti svi zajedno u istoj zemlji zajedno s Galicijom...
Naime, nakon raspada poljsko-litvanske države Galicija je postala dio Austrijskog carstva i to vrlo važan dio. Tadašnji austrijski birokrati prozvali su je Kraljevina Galicija, no zapravo ona je bila jedna od provincija Austrijskog Carstva (a i kolokvijalno se gotovo uvijek nazivala samo Galicija) - i to njena najveća, najmnogoljudnija i najsjevernija provincija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
