Veliki pregled 2023. godine i prognoza za 2024: Hoće li rat u Ukrajini uskoro završiti ili tek eskalirati? Zašto će masakr u Gazi imati ogromne posljedice? Je li Europa osuđena na desničarske vlasti koje će živjeti od toga da radnici mrze radnike?

Prije dvije godine prognozirali smo da bi kraj epidemije Covid-19, sa svim dubokim društvenim i ekonomskim poremećajima, mogao biti početak nekog velikog rata. Nažalost te prognoze su se poprilično točno i ostvarile. Ono što se zatim moglo odmah reći za rat u Ukrajini, odnosno čim se ispostavilo da to neće biti kratki sukob kao onaj koji je trajao između Azerbajdžana i Armenije gdje je Erevan izgubio kontrolu nad Gorskim Karabahom, je to da će rat u Ukrajini postati neugodan "uzor" za neke druge dijelove svijeta, možda čak i samu Europu.

Izraz "Samo su mrtvi vidjeli kraj rata" često se pripisuje starogrčkom filozofu Platonu, iako postoje rasprave o pravom podrijetlu izjave (neki smatraju da je pravi autor španjolski filozof George Santayana). Bez obzira na izvor, značenje fraze sugerira da su rat i sukobi trajni aspekti ljudske povijesti. Ali nekad magnituda može biti tako glomazna i sveobuhvatna da jednostavno svojom težinom ruši povijesne pretpostavke. Dakako, ironija je da je Prvi svjetski rat, a ne Drugi svjetski rat, nosio nadimak "Rat koji će završiti sve ratove". Ipak, Drugi svjetski rat još uvijek u sebi nosi veliku potenciju odvraćanja - od holokausta do atomskog bombardiranja Japana. Još uvijek se čini da su sve to ljudski sumraci koje ćemo uspješno izbjeći samim time što znamo da su teoretski mogući.

Analitički gledano trebali bismo biti zadovoljni činjenicom da rat u Ukrajini traje već skoro dvije godine i da je još uvijek osuđen samo na prostor Ukrajine. Može li nam protok vremena u ovom slučaju biti utjeha ili povod za strah? Očito je da postoje neke vrlo snažne kočnice koje sprječavaju širenje ovog rata. Primjerice, od početka rata je jasno da velika većina oružja za Ukrajinu stiže preko Poljske, ali to ne znači da će zato Rusija napasti Poljsku u bilo kakvom kapacitetu jer, jasno, Poljska je NATO članica pokrivena sporazumom o kolektivnoj obrani. Nitko ne može točno reći kako bi to izgledalo, no u najgorem mogućem scenariju imali bismo ruski direktni napad na Poljsku ujutro i nuklearni sukob do popodneva. Uzajamno osigurano uništenje je ideja koja dobro funkcionira u teoriji i tamo mora i ostati. U praksi isto funkcionira, bez sumnje, ali čemu? Tko bi uopće bio svjedok tog "postignuća" u takvom scenariju?

Rat u Ukrajini, koji je obilježio i ovu i prethodnu godinu, i dalje je na klackalici između totalne katastrofe i nekog potencijalnog smirivanja, izbjegavanja najgoreg scenarija. Danas smo, paradoksalno, bliži i jednom i drugom scenariju. Naime, u trenutku dok se Ukrajina kreće prema slijepoj ulici kroz izdaju njenih najbližih saveznika, SAD-a i Europske unije (kroz stopiranje daljnje financijske pomoći), rat je bliže i kraju i eskalaciji. Da pojasnimo. Ovo su sad trenuci koji mogu dovesti relativno brzo do situacije u kojoj će Kijev biti prisiljen pregovarati s Moskvom. Pretpostavimo da neće biti odobrenja financijske pomoći ni iz Washingtona ni iz Bruxellesa početkom nove 2024. godine. U takvoj situaciji Kijev neće ni imati previše opcija nego tražiti pregovore. Alternativa je sve ubrzaniji gubitak teritorija i u konačnici još i lošiji pregovarački uvjeti.

Dakle, iz te perspektive nalazimo se u poziciji da bismo mogli donekle optimistično prognozirati da će 2024. biti zadnja ratna godina u Ukrajini. Da, točno je, nekakva statistika govori da ratovi poput ovog traju najmanje po četiri godine, no možemo se složiti da je tragedija ovog rata u dvije svakako "odradila" barem četiri.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.