Velika priča o simbiozi vojske i politike: NATO savez kao najjače sredstvo vanjske politike SAD-a (III. dio)

Ciljevi i načela NATO saveza postavljeni su u Preambuli ugovora, u skladu sa situacijom u kojoj je savez stvoren i odnosima koji su postojali u toj fazi međunarodnih odnosa. Kao ciljeve svog djelovanja države članice su istaknule:
- osigurati svoju sigurnost, slobodu, zajedničko naslijeđe i civilizaciju, zasnovane na demokraciji, individualnoj slobodi i poštivanju prava
- udružiti napore članica, kako bi se osigurali mir i sigurnost
- pomagati stabilnosti sustava i blagostanja na području Sjevernog Atlantika

Prethodni tekstovi iz ove kolekcije:
Velika priča o simbiozi vojske i politike: NATO savez kao najjače sredstvo vanjske politike SAD-a (II. dio)

Velika priča o simbiozi vojske i politike: NATO savez kao najjače sredstvo vanjske politike SAD-a (I. dio) Suštinu ugovora tvori već spomenuti 5. članak koji govori o uzajamnoj pomoći država članica u slučaju vanjske agresije. Prilikom osnivanja NATO-a pod područjem Sjevernog Atlantika podrazumijevao se geografski prostor koji je zahvaćao alžirske departmane Francuske, čitavo područje Atlantika sjeverno od Rakove obratnice, područje Europe i Sredozemlja kao i sve dijelove na kojima su se nalazile okupacijske snage zapadnih Saveznika, što je praktički u područje pokriveno djelovanjem NATO-a uključivalo i teritorij Zapadne Njemačke. Sve članice NATO-a dužne su jačati međusobnu suradnju, koristeći pri tome sve postojeće institucije koje su im na raspolaganju. One isto tako imaju dužnost da se zajednički konzultiraju u slučaju kada po mišljenju neke od njih postoji prijetnja teritorijalnom integritetu, političkoj nezavisnosti i sigurnosti jedne od članica organizacije.