Stvoriti put tamo gdje puta nema: Suze za starim poretkom liju gospodari rata... Bez imalo realpolitika u sebi sad su nebitni kao i Zelenski - Europu, za dobrobit svijeta, sad se mora marginalizirati i ratu stati na kraj
Ako su dani neposredno nakon Trumpove inauguracije sugerirali određenu stagnaciju, čak i apatiju, to se sve ubrzano nadoknađuje u zadnjih nekoliko dana. Njegovo glavno obećanje, ono daleko najvažnije za svijet, obećanje zbog kojeg je dobio solidarnu poruku i od onih od kojih je nikad ne bi dobio, sad se ipak razmotava. Ključan trenutak je, dakako, bio telefonski razgovor s Putinom. Prekretnica je skoro pa preslaba riječ. Trump je nastupio snažno, surovo, već od prvog dana. Svijet je ostao šokiran njegovim najavama da će si prisvojiti Grenland, Kanadu, Panamski kanal... za sad je samo pak uzeo ime Meksičkom zaljevu. No, u toj pomalo paralizirajućoj navali neo-imperijalizma gotovo da je bez previše čuđenja došao i taj telefonski poziv.
Bilo bi vrlo naivno misliti da je cijela ove predigra bila samo Trumpovo pripremanje za ono najvažnije, ali kad bi bilo tako, bio bi to stvarno potez za geopolitičke udžbenike bliske budućnosti. No, pošto svakako postoji mogućnost da se američke zastave počnu samoinicijativno vijoriti po arktičkim ledenjacima koji nisu njihovi, dati takvo priznanje Trumpu sada bio bi čin samouništenja vlastite kredibilnosti.
Pošto jest tako izazovna ličnost mnogi imaju tendenciju pečatirati ga u potpunosti, ali to nije moguće, ne u kompleksnoj prirodi svijeta u kojem živimo. Sviđalo se to nama ili ne, Trumpa ćemo morati promatrati segmentiratno, od poteza do poteza, često dajući mu velike pluseve i velike minuse u stvarnom vremenu. Tako je i sad, jer on bi mogao jednom rukom zaustaviti najveći rat u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a drugom dati poticaj svojim bliskim saveznicima u Izraelu da pokrenu devastaciju na Bliskom istoku kroz zeleno svjetlo za napad na Iran.
Trump bi mogao ujutro potpisati izvršnu odredbu kojom će stati na kraj nekoliko krakova korumpirane hobotnice globalnog dosega koja se širi od Washingtona do najudaljenijeg mjesta svijeta, bilo da se radi o toksičnoj medijskoj propagandi koja je godinama bila financirana novcem poreznih obveznika, ili pak farmaceutskom toksičnom (ovdje još u puno izravnijem smislu te riječi!) lobiju kojem je RFK proglasio rat. Ali već do popodne ili nakon dobrog ručka (mada se čini da je Trump srezao porcije omiljenih mu odrezaka jer izgleda više fit nego u prvom mandatu) mogao bi pokrenuti brutalan egzodus palestinskog stanovništva da bi na njihovoj domovini izgradio "luksuzni resort".
Hvaliti Trumpa se može samo od sata do sata, i to s regularnim provjerama što je bilo u prethodnom satu. Rekavši to, ovo što jest pokrenuo oko Ukrajine, za sada, zaslužuje gotovo isključivo samo pohvale.
Stvorio je jedan proces koji se nije niti nazirao, proces o kojem doslovno ovisi sudbina svijeta. Pošto jest sat za pohvalu Donalda Trumpa, mogli bismo čak reći da ovaj njegov potez podsjeća na slavnu rečenicu Martina Luthera Kinga (zapravo je riječ o šire poznatom terminu iz udžbenika borbe Afro-Amerikanaca) - "Napraviti put tamo gdje puta nema" (Making a Way Out of No Way!). Jer, zaista, puta prema miru nije bilo dok se nije pojavio Donald Trump. Doslovno nije bilo niti tračka svjetlosti u tunelu, ni tunela, samo duboka crna jama koja je gutala stotine tisuća ruskih i ukrajinskih mladića s prijetnjom da se otvori pod nogama svih nas.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
