Ono što je bila Avdivka danas je ukrajinski grad Časiv Jar

Dok je trajala naizgled beskonačna bitka za istočni ukrajinski grad Avdivku, a bila je to definitivno najduža u sklopu rata jer je trajala i od prije ruske invazije, zapravo još od početka sukoba u Donbasu (2014.), argumentirali smo da će Ukrajina uložiti maksimalni trud u obranu ove "tvrđave", što i jesu, branili su grad i dugo nakon što to više operativno nije imalo smisla, gomilajući velike gubitke, ali držeći na životu ideju i mit o tome da se ruska vojska može zaustaviti. Ali bilo je jasno da će Avdivka prije ili kasnije pasti. Cilj je bio i u gradu i pred njime "utopiti" što je moguće više ruskih vojnika, ali se Kijevu dogodilo to da je pretjerao i s ubacivanjem vlastitih vojnika koji im sad već opasno nedostaju. Nadalje, bilo je jasno da će se nakon Avdivke "zid" ukrajinske obrane prebaciti nešto dalje i da će tamo ponovno buknuti još jedna "ključna bitka".

Tako se i dogodilo. Rusi su ušli u Avdivku, nedugo nakon što je Zelenski smijenio šefa ukrajinske vojske, a nakon što su ruske snage preuzele kontrolu i nad okolnim naseljima, koja ni nisu bila određena za dugu obranu, već tek toliko da kupe ukrajinskoj vojsci dovoljno vremena da postavi novu tvrđavu, a ta nova tvrđava, novi epicentar rusko-ukrajinskog rata je grad Časiv Jar o kojem će se u idućim danima, tjednima, možda i mjesecima, puno govoriti.