Dok je trajala naizgled beskonačna bitka za istočni ukrajinski grad Avdivku, a bila je to definitivno najduža u sklopu rata jer je trajala i od prije ruske invazije, zapravo još od početka sukoba u Donbasu (2014.), argumentirali smo da će Ukrajina uložiti maksimalni trud u obranu ove "tvrđave", što i jesu, branili su grad i dugo nakon što to više operativno nije imalo smisla, gomilajući velike gubitke, ali držeći na životu ideju i mit o tome da se ruska vojska može zaustaviti. Ali bilo je jasno da će Avdivka prije ili kasnije pasti. Cilj je bio i u gradu i pred njime "utopiti" što je moguće više ruskih vojnika, ali se Kijevu dogodilo to da je pretjerao i s ubacivanjem vlastitih vojnika koji im sad već opasno nedostaju. Nadalje, bilo je jasno da će se nakon Avdivke "zid" ukrajinske obrane prebaciti nešto dalje i da će tamo ponovno buknuti još jedna "ključna bitka".
Tako se i dogodilo. Rusi su ušli u Avdivku, nedugo nakon što je Zelenski smijenio šefa ukrajinske vojske, a nakon što su ruske snage preuzele kontrolu i nad okolnim naseljima, koja ni nisu bila određena za dugu obranu, već tek toliko da kupe ukrajinskoj vojsci dovoljno vremena da postavi novu tvrđavu, a ta nova tvrđava, novi epicentar rusko-ukrajinskog rata je grad Časiv Jar o kojem će se u idućim danima, tjednima, možda i mjesecima, puno govoriti.
Za početak malo o samom gradu. Časiv Jar je grad u okrugu Bahmuta na prostoru regije Donjeck. Nalazi se svega 5 kilometara zapadno od Bahmuta koji je prošle godine također bio poprište jedne od najvećih bitaka od početka rata (a uvelike su je vodili pripadnici ruske privatne vojske Wagner koja sad, očekivano, polako tone u zaborav). Riječ je o relativno malom gradu, gradiću zapravo, naročito ako ga se uspoređuje sa susjednim Bahmutom koji je prije rata imao oko 70.000 stanovnika dok je Časiv Jar imao oko 12.000.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
