Putovanje kroz traumu: Zašto je slavni Gabor Mate, koji je preživio Holokaust, plakao danima kad je posjetio Pojas Gaze i okupiranu Zapadnu obalu?

Gabor Mate je mađarsko-kanadski liječnik i pisac. Ima veliko iskustvo u obiteljskoj praksi i poseban interes za razvoj u djetinjstvu, traume i potencijalne cjeloživotne utjecaje na fizičko i mentalno zdravlje. Njegova predavanja i knjige, naročito po pitanju traumatičnih iskustva, pomogle su mnogima diljem svijeta. No, Mate i sam sa sobom nosi veliku traumu, onu koja je uvelike obilježila 20. stoljeće te se njene posljedice osjećaju itekako i do današnjih dana. Mate je, kao malo dijete, preživio Holokaust, ali brojni članovi njegove obitelji nisu...

Rođen je u Budimpešti 1944. godine. Njegovi baka i djed po majčinoj strani ubijeni su u Auschwitzu kad je imao svega 5 mjeseci. Otac mu je završio u nacističkom logoru, a majka ga je za vrijeme progona sakrila kod nepoznatih ljudi te ga je ostavila tamo više od mjesec dana. Tvrdi da kad je majka kasnije došla po njega da danima nije želio pogledati majku zbog traume od napuštanja. Ističe da ga je ta trauma, zajedno s bijesom i očajem, pratila kasnije kroz cijeli život.

Nakon rata, 50-ih godina, emigrirao je u Kanadu te završava fakultet u Vancouveru. 1969. se oženio za umjetnicu Rae Mate koju je upoznao na fakultetu. Imali su troje djece, a jedan od njih je i njihov sin Aaron Mate kojeg mnogi vjerojatno poznaju po predanom radu u ljevičarskim medijima kao što su Democracy Now!, The Grayzone i drugi. Posebno se istaknuo po važnom istraživačkom novinarskom radu za vrijeme navodnog kemijskog napada u Doumi u Siriji 2018. (prozvao je OPCW za prikrivanje stvarnih događaja kako bi se za napad optužilo sirijsku vojsku).

I dok je Gabor Mate najčešće citiran u raspravama koje se tiču problema ljudske traume (i poveznica s kasnijim ovisnostima), ovaj intelektualac također puno toga ima za reći i o dugogodišnjem sukobu Izraelaca i Palestinaca, što je sad, dakako, vrlo aktualno pitanje. Mate sam za sebe ističe da je u mladosti bio cionist (odnosno netko tko zagovara pravo Židova da imaju svoju državu), naročito vođen neslužbenim sloganom "zemlju gdje nema ljudi, za ljudi koji nemaju zemlju". No, kako mu je kasnije postalo jasno - problem s takvim rješenjem je u tome što na svijetu više nema "zemlje bez ljudi", a zemlja na kojoj je 1948. stvoren Izrael je zemlja na kojoj je netko već živio, Palestinci.

2021. godine, za vrijeme tadašnje eskalacije sukoba između Izraela i Hamasa (daleko manje nego sad), Gabor Mate dao je intervju za kanal Russela Branda (koji se ove godine našao na meti optužbi za navodne seksualne zločine, koje on poriče, vidi: Velika priča: Je li Russel Brand kriv? Možda je istina, ali zbog istine padaju i glave) u kojem priča o vlastitim iskustvima iz perspektive Židova kojem je dio obitelji nestao u Auschwitzu, koji se sam od rane mladosti suočavao s diskriminacijom i anti-semitizmom, ali i koji je posjetio Pojas Gaze kao i okupiranu Zapadnu obalu te je tamo vidio scene zbog kojih je plakao danima. Ovo je vrlo iskren intervju kojeg bi neki mogli nazvati subverzivnim, samo zbog činjenice da zauzima drugačiji stav od onog koji se možda "očekuje", no činjenice jest da Gabor Mate spada među skupinu vrlo angažiranih židovskih intelektualaca koji su spremni, štoviše, osjećaju potrebu, govoriti o svim aspektima izraelsko-palestinskog sukoba. Nipošto nije jedini - tu su Noam Chomsky, Gideon Levy, Norman Finkelstein i brojni drugi podjednako ili manje poznati Židovi koji nikad neće pristati na toleranciju okrutnog "kolektivnog kažnjavanja" naroda Gaze, a definitivno nisu pobornici brutalizma i terorističkih činova u kojima sudjeluje Hamas. Štoviše, sam Mate također govori o tome kako je Izrael u jednom trenutku oportunistički dozvolio stvaranje Hamasa kako bi na taj način otupili palestinski sekularni i ljevičarski otpor (o čemu smo nedavno pisali: Velika priča: Tko je zapravo Hamas i je li Izrael stvorio vlastitog Frankensteina?).

U trenucima poput ovih, kad se zakovitlala tolika mržnja, kad neki idu tako daleko da čak odobravaju i ubijanje djece, bilo izraelske ili palestinske, važno je podsjećati na glasove razuma i istine, jer u suprotnome se širom otvaraju vrata barbarstvu koje će se međusobno hraniti do najstrašnijih zločina.

Russell Brand: U jučerašnjem videu, gdje je bilo riječi o Izraelu i Palestini, govorio sam o svojim osobnim osjećajima, kako ljudi koji nisu izravno pogođeni ili ostaju spokojni i smireni, prepuštaju riječ onima koji imaju osobne uloge i koji su blisko i izravno pogođeni ovim pitanjima.

Zato sam ovaj tjedan imao nekoliko razgovora sa, pretpostavljam da biste morali reći, suprotnih strana ove vrlo ozbiljne stvari, svakako stvari koju smatram složenom - ali ljudi s obje strane ponekad misle i direktno tvrde da je to jednostavna stvar. Ovo je, pretpostavljam, još jedan pokazatelj koliko je ovo pitanje polarizirano.

Prvi od razgovora na mom podcastu "Under the Skin" je s dr. Gaborom Mateom, terapeutom i piscem, liječnikom, i rekao bih, svojevrsnim modernim šamanom. Ono što je za ovu temu također značajno jest da je on preživjeli iz holokausta. Mnogi članovi njegove obitelji ubijeni su u holokaustu. On je imao nešto za reći o situaciji u Izraelu.
To je jedna od najljepših, dubokih i najefektnijih stvari koje sam ikad vidio da netko govori o ovom konfliktu, i nikako ne vidim kako bi se itko mogao ne složiti. Mislim da će svatko tko to vidi biti duboko dirnut mudrošću i istinom Gabora Matea, njegovom izravnošću, njegovom strašću i suosjećanjem.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.