Priče s ruba Ruskog Carstva koje su odredile današnju Europu: Što su to Potemkinova sela? Zašto gradovi kao što su Sevastopolj i Mariupolj imaju grčke nazive? Tko je na životu držao Bolesnika s Bospora? I je li neo-Bizant imao šanse?
Vjeruje se da je ruski car Nikola I. prvi sredinom 19. stoljeća Otomansko Carstvo nazvao "Bolesnikom Europe" (ili varijacija - "Bolesnik s Bospora"). Tad je nastalo u europskoj diplomaciji i tzv. Istočno pitanje, odnosno što učiniti s Otomanskim Carstvom. Naime, bile su to godine kada je nekoć moćno carstvo već bilo na vidljivom putu prema ponoru i do sredine 19. stoljeća je u Europi to svima bilo jasno, ali što učiniti ako toliko carstvo propadne? Što će biti s teritorijem? Sferama utjecaja? Kako će se posložiti druge velike sile i što to znači za njih?
Tada još nisu mogli znati da će početkom idućeg stoljeća buknuti Prvi svjetski rat koji će "riješiti sve dileme" oko Istočnog pitanja, ali su svakako još u 19. počeli intenzivno razmišljati o mogućim ishodima.
Otomani su pak bili na vrhuncu svoje moći još 1683., odnosno silazak počinje kada su te godine izgubili gotovo dva mjeseca dugu Bitku za Beč. Zanimljivo je da je mirovni sporazum potpisan dosta kasnije, tek 1699. godine, a Otomansko Carstvo tad se moralo odreći svojih posjeda u centralnoj Europi. Bio je to trenutak u kojem je zaustavljeno daljnje širenje Otomanskog carstva prema zapadu. Nikad više Otomansko Carstvo nakon toga nije predstavljalo ozbiljnu prijetnju Austriji koja je postala dominantna sila u ovom dijelu Europe.
No, pravo Istočno pitanje zapravo počinje u vrijeme Krimskog rata u periodu između 1853. i 1856. Ovo je rat na koji se često vraćamo govoreći o novijoj povijesti Europe. Zašto je toliko bitan? Odmah nam je jasno čim znamo sudionike - Rusko Carstvo ratovalo je protiv alijanse koji su činili Otomansko Carstvo, Britanija, Francuska, Kraljevina Sardinija, a alijansi je ograničeno pomogla čak i Austrija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.