Pakistanski izbor: Može li Islamabad spriječiti krvoproliće u Kašmiru?

Oduzimanje posebnog statusa Jammu i Kašmira u Indiji ugasilo je gotovo sve izglede da se to pitanje riješi dijalogom, bilo s kašmirskim vodstvom, bilo s Pakistanom. Čovjek se pita nije li Indija imala druge alternative osim onoga što je već pokazala u obliku strogih sigurnosnih mjera, prekida komunikacije i drakonskih administrativnih mjera za vođenje poslova Jammu i Kašmira. Indijska politika i politički krugovi upotrebljavaju retoriku ekstremne borbe protiv nasilništva i govore u pojmovima poput 'reintegracije' i 'umjerenjaštva', sugeriraju da cijelo stanovništvo ove sjeverne provincije smatra radikalnim. Očito, Indiji nedostaje veliki nacrt i plan za apsorbiranje šoka nakon mjera koje je poduzela da 'jednom zauvijek' riješi pitanje Kašmira.

Ova situacija je svakako veliki izazov za susjedni Pakistan. Naime, za svaki oblik borbene pozicije ili ustanka u Kašmiru, bio bi okrivljen Pakistan. To bi za Indiju bio jednostavan izlaz, ali bila bi to i skupa cijena navodne pobjede. Nespreman suprotstaviti se indijskom koraku za opoziv posebnog statusa Jammu i Kašmira, Pakistan se također suočava s osjetljivim izazovom. Međutim, još kritičnije pitanje za Pakistan je kako odgovoriti na nastalu situaciju.

Novi otpor imat će drugačije karakteristike od ranijih pokreta. Iako će se uglavnom sastojati od nenasilnog političkog izražavanja, nasilni će osjećaji također biti prisutni. Emocije su podjednako visoke među nezavisnim, pro-pakistanskim i ultra-radikalnim segmentima pokreta otpora u okupiranom Kašmiru. Oni se mogu nasloniti na nasilne akcije odvojeno ili osnivati savez radi povećanja utjecaja otpora. Nije sigurno koliko je članova zabranjenih Džajš-e-Mohammad i Laškar-e-Taiba prisutno u Kašmiru i kolika je razina njihovih operativnih kapaciteta. Ali skupine poput Ansar Gazvat-ul-Hinda, podružnice Al Kaide na Indijskom potkontinentu, postupno upadaju u ultraradikalne militantne pokrete u Kašmiru. Ovaj pokret također djeluje protiv Pakistana. Grupa pokušava uvjeriti ostale oružane skupine da osnuju neovisni borbeni savez protiv Indije. Nedavno je šef Al Kaide Ajman al-Zavahiri podržao ovu ideju. U tom kontekstu, oružane skupine sa sjedištem u Kašmiru, poput Hizbul mudžahida, također će biti pod snažnim pritiskom da reorganiziraju svoje operativne strukture. Te skupine mogu pokrenuti dugotrajni pokret otpora u Kašmiru. Pakistan, s druge strane, ima osjećaj da je moralno i politički dužan podržati Kašmirce. Međutim, podržavanje pokreta otpora imat će ozbiljne posljedice za Pakistan. Loše stanje pakistanske ekonomije, unutarnje političke krize i borbena diplomacija čimbenici su koji će ograničiti aktivnu podršku pokretu otpora u Kašmiru.

Indija je odabrala najbolje vrijeme za ukidanje posebnog statusa Jammu i Kašmira, upravo u vrijeme kada se Pakistan suočava s višestrukim izazovima i pokušava vratiti svoj geopolitički značaj kroz omogućavanje mirovnog procesa u Afganistanu. Pakistan je ostao žrtveni jarac za neuspjehe Sjedinjenih Država u Afganistanu. Neposredni kontekst cijele situacije u Kašmiru je budućnost Afganistana i što će sporazum između Sjedinjenih Država i Pakistana za Afganistan značiti za Indiju. Prema izvještajima, procjena indijskih obavještajnih agencija da bi moglo doći do neposredne nagodbe bila je ono što je pokrenulo raspravu unutar Modijeve vlade o odgovoru koji bi osigurao da Indija nije previđena u tom procesu. Dogovor Sjedinjenih Država za povratak talibana u neki oblik podjele moći u Afganistanu ima tri posebne opasnosti za New Delhi. Prvo, ovaj sporazum bi sigurno ugrozio izbore u Afganistanu planirane za 28. rujna ili učinio njihove rezultate nebitnim. Ulog Indije u demokratskom Afganistanu nadilazi proces jer je svaki od 17 kandidata za predsjedničku poziciju u vezi s Indijom. Drugo, sporazum će dovesti talibane, čiji čelnici duguju odanost Islamabadu i Ravalpindiju, u središnje strukture vlasti i institucije u Kabulu. Treće, obavještajne procjene govore da nakon sporazuma američke trupe neće potpuno 'nestati' već će i dalje održavati između tri i pet vojnih baza. U prošlosti je američka ovisnost o Pakistanu o putnim linijama i jamstvima sigurnosti dovela do toga da će Amerikanci tražiti ustupke od Indije za Kašmir. Komentar američkog predsjednika u srpnju, tijekom medijske interakcije s premijerom Pakistana Imranom Khanom da Sjedinjene Države računaju da će Pakistan surađivati s Amerikancima oko Afganistana, popraćen ponudom za posredovanje u Kašmiru, značio je alarm za Delhi i diktirao posljednje indijske poteze. Suočavajući se s vremenskim ograničavanjem prilika za konsolidaciju svog položaja u Jammu i Kašmiru, vlada je odlučila postaviti Amerikancima i Pakistanu činjenično stanje na terenu.