Na današnji dan obilježava se godišnjica terorističkih napada na SAD 2001. kada su pred očima svijeta srušeni čuveni "Blizanci", World Trade Center u New Yorku. Posljedice tog napada i dalje se osjećaju, kako u američkoj unutarnjoj politici, tako i u vanjskoj - neposredno nakon napada SAD je pokrenuo invaziju na Afganistan, kao odmazdu (iako su napad većinom izveli teroristi saudijskog državljanstva).
No, dok je sjevernoj hemisferi 11. rujna primarno asocijacija na terorističke napade na SAD, južno od ekvatora taj dan često se asocira s jednom drugom tragedijom, a SAD je ponovno upleten, no ovog puta ne kao žrtva već kao nalogodavac. Naime, na današnji dan 1973. u Čileu s vlasti je svrgnut i ubijen demokratski izabrani socijalistički predsjednik Salvador Allende, a u njegovom nasilnom rušenju ključnu ulogu imala je američka CIA.
Bio je jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti Čilea, Hladnog rata, ali i Latinske Amerike uopće. SAD, za vrijeme administracije Richarda Nixona, orkestrirao je vojni udar koji će na vlast dovesti vojnu huntu - huntu koja će zabraniti svako političko djelovanje (samim time i demokraciju, za koju se SAD navodno tako snažno zalaže - dok daje željene rezultate, dakako), a na čelu iste, sve do 1990., bit će diktator Augusto Pinochet kojeg mnogi, s konkretnim razlozima, smatraju fašističkim diktatorom. Američka administracija priznala je njegovu diktaturu kao "legitimnu vlast" u Čileu, a on se pak posvetio onom zbog čega mu je vlast i omogućena - masovnom progonu ljevičara i neistomišljenika. Procjenjuje se kako je između 10.000 i 30.000 ljudi ubijeno za vrijeme Pinochetove diktature.
Tragedija ovog 11/9 je u tome što je Čile čak desetljećima bio glavni svjetionik demokracije i stabilnosti za razliku od ostatka Južne Amerike koja je bila prožeta sukobima, državnim udarima i raznim vojnim huntama.
Priču koja vodi prema čileanskom 11/9 možemo započeti 1970. godine kada je Allende pobijedio na predsjedničkim izborima. Osvojio je 36,6% glasova, na drugom mjestu bio je Jorge Alessandri Rodriguez (bivši predsjednik Čilea iz desničarske Nacionalne stranke) s 35,3% glasova, dok je na trećem mjestu bio Radomiro Tomić. Tomić je bio čileanski političar hrvatskog podrijetla rođen 1914. (što znači da pripada staroj hrvatskoj dijaspori s kraja 19. stoljeća preminuo je 1992.), bio je lider progresivnog krila Kršćanske demokratske stranke - podržao je Allendea kada je Rodriguez pokušao osporiti rezultate. Bez Tomićeve potpore teško da bi Allende uspio preuzeti funkciju.
CIA je pak već imala plan i konkretnu operaciju (pod nazivom "Track I") za ove izbore u Čileu 1970. Naime, prema čileanskom Ustavu iz 1925. predsjednik nije smio biti biran za uzastopne mandate tako da se američki favorit, dotadašnji predsjednik Eduardo Frei Montalva, nije...
No, dok je sjevernoj hemisferi 11. rujna primarno asocijacija na terorističke napade na SAD, južno od ekvatora taj dan često se asocira s jednom drugom tragedijom, a SAD je ponovno upleten, no ovog puta ne kao žrtva već kao nalogodavac. Naime, na današnji dan 1973. u Čileu s vlasti je svrgnut i ubijen demokratski izabrani socijalistički predsjednik Salvador Allende, a u njegovom nasilnom rušenju ključnu ulogu imala je američka CIA.
Bio je jedan od najvažnijih trenutaka u povijesti Čilea, Hladnog rata, ali i Latinske Amerike uopće. SAD, za vrijeme administracije Richarda Nixona, orkestrirao je vojni udar koji će na vlast dovesti vojnu huntu - huntu koja će zabraniti svako političko djelovanje (samim time i demokraciju, za koju se SAD navodno tako snažno zalaže - dok daje željene rezultate, dakako), a na čelu iste, sve do 1990., bit će diktator Augusto Pinochet kojeg mnogi, s konkretnim razlozima, smatraju fašističkim diktatorom. Američka administracija priznala je njegovu diktaturu kao "legitimnu vlast" u Čileu, a on se pak posvetio onom zbog čega mu je vlast i omogućena - masovnom progonu ljevičara i neistomišljenika. Procjenjuje se kako je između 10.000 i 30.000 ljudi ubijeno za vrijeme Pinochetove diktature.
Tragedija ovog 11/9 je u tome što je Čile čak desetljećima bio glavni svjetionik demokracije i stabilnosti za razliku od ostatka Južne Amerike koja je bila prožeta sukobima, državnim udarima i raznim vojnim huntama.
Priču koja vodi prema čileanskom 11/9 možemo započeti 1970. godine kada je Allende pobijedio na predsjedničkim izborima. Osvojio je 36,6% glasova, na drugom mjestu bio je Jorge Alessandri Rodriguez (bivši predsjednik Čilea iz desničarske Nacionalne stranke) s 35,3% glasova, dok je na trećem mjestu bio Radomiro Tomić. Tomić je bio čileanski političar hrvatskog podrijetla rođen 1914. (što znači da pripada staroj hrvatskoj dijaspori s kraja 19. stoljeća preminuo je 1992.), bio je lider progresivnog krila Kršćanske demokratske stranke - podržao je Allendea kada je Rodriguez pokušao osporiti rezultate. Bez Tomićeve potpore teško da bi Allende uspio preuzeti funkciju.
CIA je pak već imala plan i konkretnu operaciju (pod nazivom "Track I") za ove izbore u Čileu 1970. Naime, prema čileanskom Ustavu iz 1925. predsjednik nije smio biti biran za uzastopne mandate tako da se američki favorit, dotadašnji predsjednik Eduardo Frei Montalva, nije...
