Činjenica da Rusija ne žuri s oslobađanjem vlastitog teritorija nego i dalje neumoljivo gura u Pokrovsk dokaz je njene vojne hladnokrvnosti i nezaustavljivosti

Nekoliko je potencijalnih opcija po pitanju aktualne ukrajinske kontrole nad dijelovima ruske regije Kursk. Mogu pokušati krenuti dalje, zauzeti koliko se zauzeti da. Mogu pokušati zadržati teritorij koji su osvojili u 10 dana iznenadne operacije. Ili se mogu povući tvrdeći da su Rusiji očitali lekciju. Svaka od tih opcija ima svoje mane.

U slučaju da krenu dalje prije ili kasnije doći će do točke kada više neće moći napredovati, a u tom slučaju to više neće biti taj jedan trokut prostora koji drže sada nego razvučenija linija koju bi ruske strane mogle stisnuti s dva boka i prouzročiti im velike gubitke. Jer Ukrajina je sad "u vodstvu", dok stvari stoje kakve jesu može politički poprilično kapitalizirati na onom što su izveli, a Zelenski to aktivno i čini u svoja tri zadnja noćna obraćanja. I inače je tražio dopuštenje od Zapada za raketne napade duboko u Rusiji, a sad ih traži stalno. "Trebaju nam prikladna dopuštenja od naših partnera da upotrijebimo dalekometno oružje. To je nešto što može značajno približiti pravedan kraj ovom ratu", poručio je početkom tjedna.