Krimski Tatari između ruske, ukrajinske i turske interesne politike

Prije pripajanja poluotoka Rusiji, Krim je naseljavalo oko 300 000 stanovnika krimsko-tatarske nacionalnosti (oko 12 posto ukupnog stanovništva). Procjenjuje se da je nakon ožujka 2014. oko 25-45 000 Tatara napustilo Krim, nastanivši se uglavnom u Kijevskoj, Hersonskoj i Lavovskoj oblasti. Istodobno se na Krimu provodi intenzivna kolonizacijska kampanja. Prema Medžlisu, tatarskoj samoupravi, koja trenutno djeluje u ograničenom obliku izvan poluotoka, na Krim je dovedeno oko 250-500 000 doseljenika iz Rusije, uključujući dužnosnike i vojno osoblje s njihovim obiteljima. Postoje programi potpore naseljavanju za pridošlice, poput naknade za stanovanje. Ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je 2020. godine dekret kojim se zabranjuje 'strancima' i 'stranim pravnim osobama' da posjeduju zemlju na većini Krima, što se također dotiče krimskih Tatara jer većina nema rusko državljanstvo, pa su time i stranci na vlastitoj zemlji.

Formiranje i etnogeneza krimskih Tatara dogodili su se tijekom 13. do 17. stoljeća od Kumana koji su se pojavili na Krimu u 10. stoljeću. Krimski Tatari činili su većinu stanovništva Krima od vremena etnogeneze do sredine 19. stoljeća, a najveće etničko stanovništvo do kraja 19. stoljeća. Gotovo odmah nakon preuzimanja Krima od snaga Osovine, u svibnju 1944., Državni odbor obrane SSSR-a naredio je deportaciju svih krimskih Tatara s Krima, uključujući obitelji krimskih Tatara koji su služili u sovjetskoj vojsci. Deportirani su vlakovima i vagonima prevoženi u Srednju Aziju, prvenstveno u Uzbekistan. Prema raznim procjenama, krimski Tatari izgubili su 18 do 46 posto stanovništva kao rezultat deportacije. Počevši od 1967. godine, nekolicini je bilo dopušteno da se vrate, a 1989. Vrhovni sovjet Sovjetskog Saveza osudio je uklanjanje krimskih Tatara iz njihove domovine kao nehumano i bezakono, ali samo je mali postotak mogao vratiti se prije punog prava na povratak 1989. godine. Trenutačna ruska vlada smatra ih "nacionalnom manjinom", ali ne i autohtonim narodom i nastavlja ih negirati kao naslovni narod Krima, unatoč tome što ih je Sovjetski Savez smatrao autohtonim stanovništvom prije njihove deportacije i kasnije raspada Krimske ASSR (Krimska Autonomna Sovjetska Socijalistička Republika).