Kako je europski kolonijalizam uništio ogromne dijelove svijeta - Priča 4: Španjolsko osvajanje Meksika i uništenje Aztečkog Carstva

20 godina nakon što je Kristofor Kolumbo prešao Atlantik i otkrio američke otoke, Španjolci su malo toga otkrili osim Hispaniole i Kube. Ono što je ležalo dalje od tih otoka bilo je pitanje pretpostavki: istraživačka putovanja su postupno pratila karipsku obalu Južne Amerike, ali razmjeri Tierra Firme odnosno američkog kopna tek su trebali biti otkriveni. Kako se zbog loših uvjeta domorodačka populacija smanjivala na otkrivenim otocima, Španjolci su vršili napade na obale Srednje i Južne Amerike kako bi ugrabili robove i s vremenom su se usmjerili prema ambicioznijim ekspedicijama osvajanja kako bi nadomjestili mršave rezultate na Karibima.

1513. iz Španjolske je krenula ekspedicija pod vodstvom Pedrirasa Davile s kraljevskom dozvolom da se osvoji močvarno područje Srednje Amerike. Na dolasku Davila je zatekao drugog Španjolca Vasca Nuneza de Balbou koji je već ranije napravio naselje Darien u negostoljubivoj tropskoj regiji. Davila i Nunez se nisu slagali pa je Davila dao Nuneza pogubiti te je tada išao pretraživati močvare u potrazi za zlatom i robovima, ali nije uspio ubrati vrijedan plijen. 1519. osnovao je grad Panamu i otamo je nastavio daljnje ekspedicije u potrazi za navodnim zlatnim kraljevstvom Biruom kojeg su Španjolci htjeli osvojiti kako bi opravdali svoja putovanja u Indije.

Tih godina mnogi su Španjolci sanjali o osvajanju i pljački. Između 1517. i 1518. osvajač Kube, Diego Velazquez, poslao je dvije ekspedicije da izvide obale kopna Amerike oko područja koje je danas poznato kao poluotok Yucatan i Meksički zaljev. Tada su pronađeni dokazi o bogatoj civilizaciji u unutrašnjosti pa je stoga Velazquez opremio ekspediciju sa svrhom uspostave baze za daljnje korake. Sukladno uobičajenoj proceduri, Velazquez je zatražio od španjolskog dvora odobrenje ali prije nego što je stigao kraljevski pristanak zapovjednik koji je trebao voditi ekspediciju, Hernan Cortes, 33-godišnji španjolski plemić koji se istaknuo kao vojnik i administrator na Hispanioli i Kubi, isplovio je iz luke Santiago.

Ekspedicija koju je predvodio bila je mala: brodovi su prevozili nekih 600 ljudi, 16 konja, 14 topova i 13 mušketa, i s tim resursima bio je spreman suočiti se sa svime što je ležalo iza planina koje su se nalazile iza obale. Tijekom puta Cortes je pokupio dvoje prevoditelja koji su pričali španjolski i lokalne jezike koji će mu biti vrijedni tumači, i to će mu pružiti izvrsnu poziciju da shvati prirodu neprijatelja i osmisli efikasnu strategiju. Pokazalo se da je Cortesovo strateško razmišljanje bilo ključno za uspjeh jer je vrlo brzo Cortes bio pod prismotrom agenata Aztečkog cara Montezume nakon što su ga njegovi podanici obavijestili o dolasku ljudi s bijelim licima preko mora.