Kako je europski kolonijalizam uništio ogromne dijelove svijeta - Priča 3: Stvaranje dvojne ekonomije i ekonomska pljačka Južne Afrike

Južna Afrika zemlja je velikih ljepota i kvaliteta, ali divovskih kontrasta koje su rijetko gdje vidljivi. To je najvidljivije prilikom prelaska granice između pokrajine KwaZulu-Natal, ranije Natal i Istočnog kapa, nekadašnjeg Transkeija. Granica ide rijekom Great Kei. Na istoku rijeke u Natalu, duž obale, imućna su imanja uz more na širokom pojasu pješčanih plaža. Unutrašnjost je prekrivena bujnim zelenim plantažama šećerne trske. Ceste su predivne i osjeća se blagostanje. Preko rijeke, u bivšem Transkeiju, nalazi se nešto što kao da pripada drugom vremenu. Područje je uvelike devastirano. Krajolik nije zelen već smeđ. Umjesto modernih kuća, ljudi žive u sklepanim potleušicama i kuhaju na otvorenoj vatri. Život se odvija primitivno. Zašto? Ne zbog prirodnih procesa već zbog "dvojne ekonomije" koju su stvorili europski kolonizatori.

Južna Afrika za razliku od većine Crnog kontinenta izbjegla je najštetnije učinke trgovine robljem i ratova koje je ista prouzročila. Prvi važniji dodir Južnoafrikanaca s Europljanima dogodio se onda kada je Nizozemska istočnoindijska kompanija osnovala bazu u Zaljevu Table, danas luci Cape Town 1652. U ovo vrijeme, zapadni dio Južne Afrike bio je rijetko naseljen, a ponajviše su ga nastanjivali lovci-sakupljači zvani narod Khoikhoi. Dalje na istoku, u nečemu što se sada zove Ciskei i Transkei, obitavala su gusto naseljena afrička društva specijalizirana za poljoprivredu. Isprva nisu bili u intenzivnom dodiru s novom nizozemskom kolonijom, niti su se upuštali u robovlasništvo. Južnoafrička država bila je dosta udaljena od tržnica robljem, a stanovnici Ciskeija i Transkeija, znani kao i Xhosa, bili su dovoljno udaljeni otoci da ne privuku ničiju pozornost. Kao posljedica, ova društva nisu osjetila mnoge štetne tijekove koji su udarili na zapadnu i središnju Afriku.

Izolacija ovih područja promijenila se s 19. stoljećem. Europljanima je to područje bilo vrlo privlačno glede klime i zdravstvenog okružja. Za razliku od zapadne Afrike, primjerice, Južna Afrika imala je umjerenu klimu te je bila slobodna od tropskih bolesti kao što su malarija i žuta groznica koje su većinu Afrike pretvorile u "groblje bijelaca" i spriječile Europljane da se skrase na tom području ili čak podignu trajne ispostave. Južna je Afrika imala bolje izglede za europsko naseljavanje. Europska ekspanzija u unutrašnjost započela je ubrzo nakon što su Britanci preuzeli Cape Town od Nizozemaca tijekom Napoleonskih ratova. Ovo je dovelo do izbijanja dugog niza Xhosa ratova kako se granica naselja proširila dublje u unutrašnjost. Prodor u južnoafričku unutrašnjost pooštrio se 1835. kada su preostali Europljani nizozemskog podrijetla, koji će kasnije biti znani kao Afrikaneri ili Buri, započeli svoju poznatu masovnu seobu poznatu kao Veliki put daleko od obale i područja Cape Towna, gdje su Britanci ostvarivali nadzor. Afrikaneri su kasnije osnovali dvije nezavisne države u unutrašnjosti Afrike, Slobodnu državu Oranje i Transvaal.

Sljedeći stupanj u razvoju južne Afrike došao je uz otkriće golemih pričuva dijamanata u Kimberlyju 1867. i bogatih zlatnih rudnika u Johannesburgu 1886. Ovo golemo mineralno bogatstvo u unutrašnjosti odmah je nagnalo Britance da prošire svoj nadzor nad čitavom Južnom Afrikom. Otpor Slobodne države Oranje i Transvaala doveo je do poznatih Burskih ratova 1880.-1881. godine te 1899.-1902. Nakon inicijalnog neočekivanog poraza, Britanci su uspjeli spojiti afrikanerske zemlje s pokrajinom Cape i Natalom, kako bi osnovali Južnoafričku Uniju 1910. Osim borbe između Afrikanera i Britanaca, razvoj rudarskog gospodarstva i širenje europskih naselja povuklo je za sobom dodatne učinke po razvoj područja. Najvažnije, stvorena je potražnja za hranom i drugim poljoprivrednim proizvodima, kao i nove ekonomske prilike za domorodačko afričko stanovništvo i u poljoprivredi i u trgovini.