Macron, Starmer i drugi misle da će otkriti zlatnu formulu kako upravljati Trumpom kroz dodvoravanje, ili ga bar smekšati da ih ne ostavi potpuno same, ali govorimo o Trumpu - pretpostavke su uzaludne

Posjet francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Bijeloj kući u jeku napetih globalnih odnosa između SAD-a, Europe i Rusije predstavlja simboličan trenutak: čelnici dviju zemalja nekada bliskih saveznica sada pokušavaju pronaći zajednički jezik oko osjetljivih pitanja sigurnosti, posebice u kontekstu rata u Ukrajini. Macron stiže u Washington s naizgled srdačnim osmijehom i gotovo bratskim obraćanjem Donaldu Trumpu, no istovremeno u Europi često zauzima oštar stav prema američkoj politici. Ta kontradikcija možda najbolje otkriva koliko su odnosi na relaciji Pariz–Washington postali složeni. Iako nastoji projicirati sliku europskog lidera, Macron je svjestan da bez aktivne podrške SAD-a najteža kriza na europskom tlu u posljednjih nekoliko desetljeća može krenuti smjerom koji bi iz temelja promijenio europsku sigurnosnu arhitekturu.

No, Macron nije jedini koji ovih dana posjećuje Washington. Britanski premijer Keir Starmer, kao i vodeći europski dužnosnici, nastoje "omekšati" Trumpa, ne bi li ga uvjerili da ne napravi nagli zaokret prema Moskvi. Jer, nakon što je američki predsjednik javno kritizirao europske saveznike zbog njihovih "nedovoljnih" ulaganja u obranu i zbog "presporog" rješavanja rata u Ukrajini, jasno je da Washington više ne pruža bezuvjetnu podršku kakvu je Europa navikla primati. Nasuprot tome, Trumpova nepredvidljivost i sklonost naglim potezima čine ga partnerom kojega europski politički krugovi istovremeno žele pridobiti, ali i drže na distanci. U takvoj nestabilnoj kombinaciji, Macronov posjet nije tek još jedan diplomatski protokol – to je pokušaj Pariza, ali i cijele Europske unije, da pronađe "formulu" kako zadržati SAD u transatlantskoj orbiti ili barem usporiti potencijalno dramatičan raskid savezništva.