Prije desetak dana pisali smo o predsjedničkim izborima u Čadu i neminovnoj pobjedi dosadašnjeg vlastodršca. Samo nekoliko dana potom, 20. travnja predsjednik Čada Idriss Déby umro je od rana zadobivenih u sukobu između protuvladinih pobunjenika i trupa koje je posjetio. Vojska je preuzela vlast i za novog vođu imenovala 37-godišnjeg sina predsjednika. Državi prijeti destabilizacija, što bi smanjilo sposobnost snaga Sahela G5 da djeluju protiv ekstremističkih militanata u regiji. Otkako je Déby, bivši načelnik stožera vojske, prisilno preuzeo vlast 1990. godine, usredotočio se na sigurnosna pitanja, zanemarujući razvoj države. Njegovo upravljanje klanovskom politikom, provedeno sve manje i manje efikasno posljednjih godina, dovelo je do sve većeg protivljenja njegovoj vladavini, uključujući i u krugu vlastite etničke skupine Zaghawa, a sukobi su počeli poprimati oružani oblik. Imao je bliske veze s Francuskom gdje je postao vojni pilot, a Francuska je svoju vojnu strategiju u regiji temeljila na održavanju stabilnosti Čada, što je u praksi značilo potporu Débyju. Zbog toga mu je Francuska 2008. i 2019. dodijelila vojnu pomoć u borbi protiv antivladinih pobunjenika. Čadske trupe marširale su ispred francuskih trupa kako bi oslobodile gradove susjedne države Mali 2013. godine. Glavni grad države Čad, N’djamena, Francuzi su odredili kao sjedište misije Barkhane (Sjedinjene Države tamo također imaju svoju bazu).
Čadove kopnene snage smatraju se najučinkovitijima u regiji. U sukobu s Libijom 1980-ih čadska je vojska postigla pobjedu pod Débyjevim zapovjedništvom zahvaljujući inovativnoj upotrebi kamioneta s montiranim mitraljezima (zbog toga se ovaj sukob nazvao "Toyota War"). Danas se ove "tehnike" uobičajeno koriste u borbama u regiji. Nakon pada Muammara Gadafija u Libiji, Čad je postao država koja je najspremnija intervenirati vojno u inozemstvu. To se pokazalo presudnim u borbi protiv ekstremističnih elemenata u posljednjem desetljeću. Primjerice, čadske trupe ušle su u Nigeriju protiv ekstremista Boko Harama 2015. godine. U veljači ove godine Déby je najavio raspoređivanje 1.200 vojnika u sastavu snaga Sahel G5 na granicu Malija, Nigera i Burkine Faso, najopasnijeg područja u ovoj regiji danas, kako bi se povećala sigurnost misija UN-a i EU-a.
Oružana opozicija protiv Débyja najčešće se nalazila na granici između Čada i Libije. To su područja u kojima je snaga naroda Tubu - marginalizirana za vrijeme Gadafija - rasla u Libiji i regiji nakon njegovog pada. Fronta za promjene i slogu u Čadu (FACT), koju vodi Mahamat Mahdi Ali, regrutirana iz Tubua, započela je napad iz Libije 11. travnja, na dan predsjedničkih izbora u Čadu, s namjerom da osvoji N'Djamenu. Déby je ubijen u borbi s pobunjenicima FACT-a. Čadske i sudanske pobunjeničke skupine sudjelovale su kao plaćenici u libijskom građanskom ratu, dobivajući opskrbu i bogaćenje. Postali su najveća strana sila u Libiji. Sredinom travnja ih je Vijeće Sigurnosti UN-a pozvao da napuste zemlju podržavajući novu vladu jedinstva Abdula Dbaibe.
Novo je stoljeće započelo s toliko nade: Déby je obećao da će biti prava osoba koja će pomoći Čadu da se razvije kao demokracija i poboljša njegovo gospodarstvo. Pomoć je bila pri ruci. Međunarodne organizacije i institucije pojačale su se. Svjetska banka dala je zajam za potporu izgradnji cjevovoda za transport nafte. Očekivalo se da bi, uz pomoć prihoda od nafte, Čad mogao poboljšati svoj siromašni i nerazvijeni obrazovni i zdravstveni sustav, izgraditi infrastrukturu i opskrbiti radna mjesta. Obični građani sanjali su o putu iz siromaštva. Ali pažljivi promatrači već su mogli otkriti Débyjevu želju da učvrsti svoju moć. Prvi zajam Svjetske banke uložio je u vojni helikopter za obranu od pobunjenika. Počeli su se pojavljivati izvještaji da njegovi bivši saveznici, kao i rođaci, žele dio bogatstva zemlje. Déby je prihod od nafte iskoristio da osigura svoje vodstvo: velik dio prihoda od nafte otišao je u džepove njegovog klana Zaghawa i bliskih saveznika koji su zauzeli središnje položaje u vojsci i društvu. Nada običnih građana da će im se život poboljšati nije propala, ali siromašni su postali još siromašniji, zdravstveni i obrazovni sustav među najgorima je u svijetu.
Déby je imao sjajne taktičke vještine. Ljude je vezao za sebe, često novčanim ili drugim uslugama. Ucjenjivao je i ponižavao čak i bliske suradnike. I bio je vrlo vješt u međusobnom sukobljavanju ljudi, etničkih grupa i religija da bi se napokon predstavio kao pomiritelj. Bivši pobunjenički čelnici više su puta bili uvjereni da se pridružuju vladinim redovima. Dio prihoda od nafte također je otišao u jačanje sigurnosnih snaga. To je Débyju omogućilo da postane vjeran saveznik francuske vojske na sahelskim bojnim poljima protiv terorizma. Čadova vojska uspješno je pobijedila napade pobunjenika 2006., 2008. i 2019. To je bilo dijelom zbog vlastitih sposobnosti dobrog vojnog i političkog stratega, kao i lojalnosti i podrške francuske vlade. Kao vrhovni zapovjednik vojske, Déby je vodio borbe protiv pobuna, kao i protiv napada Boko Harama. Pridružio se svojim trupama na bojnim poljima protiv FACT-a kada je smrtno ranjen u sjevernom Čadu.
Povlašteni stanovnici Čada koji su imali koristi od Débyjeve vladavine žalit će. Poput njegove supruge Hinde, mnogi od njih možda su već napustili zemlju i sa sobom ponijeli bogatstvo. Ali obični građani ne mogu otići. Većina će ostati trenutačno paralizirana od straha. FACT i drugi pobunjenički savezi neće prihvatiti samo daljnje držanje klana Zaghawa na moći i resursima. Najvjerojatnije je da će ovi pokreti nastaviti napredovanje prema N’Djameni. Trenutno se čini da su udaljeni oko 500 do 800 kilometara od glavnog grada, iako je glasnogovornik FACT-a obećao da će poštivati razdoblje žalosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
