Moskva, topli srpanj 1959. godine. Usred parka Sokolniki, među izložbenim paviljonima, blještavim reklamama i znatiželjnim sovjetskim posjetiteljima, dvojica zaustavila su se u kuhinji koja nikada nije imala namjeru pripremiti ručak. Poprilično bitna dvojica. Američki budući predsjednik Richard Nixon, tada potpredsjednik u administraciji Dwighta Eisenhowera, pokazivao je sovjetskom premijeru Nikiti Hruščovu hladnjak, štednjak, perilicu posuđa i sjajne kuhinjske površine kakve su Amerikanci predstavljali kao "normalan dio života srednje klase". Hruščov je gledao, slušao i odmah detektirao propagandu.
Bio je to prizor koji danas zvuči gotovo izmišljeno. Dvije supersile, obje naoružane nuklearnim arsenalom i ideološkim mesijanstvom, raspravljaju o budućnosti svijeta ispred kuhinjskih elemenata. Nema vojnih karata, raketnih silosa, nema Berlina, Koreje ili Kube. Tu su samo kućanski aparati, reporteri, prevoditelji, nekoliko američkih vodiča i jedan sovjetski vođa koji se nije namjeravao ponašati kao impresionirani gost.