Nakon katastrofalnog povlačenja iz Afganistana, Washingtonu hitno treba neki novi vojni fokus, nešto što bi zaustavilo priče da ovo nije povlačenje samo iz Afganistana već i s međunarodne pozornice moći. Američki saveznici su nervozni u svim dijelovima svijeta i vide upravo ovo drugo. Bidenova administracija stoga mora demonstrirati kako se kaos u Afganistanu dogodio "tek slučajno", na samom kraju, ali je cijela operacija imala neki drugi, viši cilj, a to je prebacivanje fokusa na daleko veću metu od talibana i raznih militantnih skupina koje operiraju tamo. Ta daleko veća meta je, dakako, Kina.
Za domaće političke potrebe Demokrati pokušavaju kaotični izlazak iz Afganistana svaliti na Trumpa koji je postigao dogovor s talibanima o povlačenju, no odluku je zapravo donio sam SAD, kao politički i vojni sustav bez obzira koji je od predsjednika na vlasti. Zato Biden ni nije imao namjeru odustati od "Trumpovog" povlačenja iz Afganistana jer kad je ta odluka donijeta ista je donijeta upravo s ciljem da bi se fokus prebacio na Kinu. Biden se stoga minimalno razlikuje od Trumpa, a bome i Trump od Obame. Podsjetimo, upravo je Barack Obama još prije desetak godina prvi utabao temelje ovog američkog geopolitičkog zaokreta prema regiji Azija-Pacifik.
No, ono što je Obama ipak uspijevao, a njegova dvojica nasljednika to čine sve teže, je održavanje saveznika i partnera na okupu. Dakako, pritom govorimo o velikim i značajnim saveznicima, onima s kojima se zajedno tvori cijeli koncept tzv. Zapadnog svijeta, a uključuje sve od vojske, politike, ekonomije pa do društvenih i kulturalnih vrednota. Manje zemlje tu nisu toliko bitne jer iste niti nemaju previše izbora osim se podrediti trenutačno najmoćnijoj opciji, ali su zato itekako bitne zemlje kao što su Britanija, Francuska i Njemačka.
Za vrijeme Trumpa su ti savezi počeli "štekati" na sve strane. Trump je imao poprilično loše odnose s britanskom premijerkom Theresom May, nešto bolje s njezinim nasljednikom Borisom Johnsonom. S Merkel se nikako nije slagao, a i s Macronom odnos nije bio idiličan iako je francuski predsjednik pokušavao, barem na početku, posve zanemariti posve nekonvencionalni "stil" Donalda Trumpa u ulozi američkog predsjednika.
Danas bi se moglo reći da je Britanija, po običaju, najlojalnija SAD-u, ali to je tek možda slika aktualne administracije. U stvarnosti, Britanija je Brexitom bačena u jednu krajnju nedoumicu i stavljanje gotovo svih karata na bliski savez sa SAD-om. U takvom odnosu morat će igrati inferiornu ulogu unatoč vlastitoj iluziji u "velikoj obnovi" (carstva?) dok su u slučaju ostanka u EU mogli biti jedna od vodećih sila, ali to je sad već prošlo svršeno vrijeme.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
