Analiza - strategija neprihvatljivog primirja: Ne žele mir svi koji ga spominju, zapravo većina imaju figu u džepu i prst na obaraču
Panoramu aktualnih zbivanja u Ukrajini posljednjih su dana obilježile iscrpljujuće diplomatske igre, u kojima se akteri natječu tko će ponuditi "primirje" koje druga strana ne može prihvatiti. U središtu pozornosti našli su se pokušaji američkog predsjednika Donalda Trumpa da progura 30-dnevni prekid vatre. No, način na koji je taj plan predstavljen – uz reakcije iz Europe i suzdržan odgovor Moskve – otkriva složenu političku pozadinu ovih pregovora. Ujedno podsjeća na to da su neprijateljstva istodobno i vojna i diplomatska. Kijev, koji primarno traži dodatnu vojnu pomoć, a ne mir, lukavo je ponudio Trumpu dokument o privremenom primirju, ali se pritom vješto izmaknuo konkretnim obvezama. Ishod je taj da je Washington pristao na sporazum bez čvrste osnove, a Moskvi ništa konkretno ne jamči.
Iako na prvi pogled može izgledati da su Amerikanci "nasjeli", treba uzeti u obzir da se i europska strana navodno trudila ponuditi tzv. "neprihvatljivo primirje", znajući da bi ga Moskva vjerojatno odbila. Razlog takvoj strategiji nije samo želja Londona i Pariza da produlje sukob – njima odgovara i zadržati angažman SAD-a u ovoj krizi. Drugim riječima, europskim se elitama nikako ne sviđa mogućnost da Washington prepusti rješavanje rata u Ukrajini Bruxellesu, jer Europa, unatoč glasnoj militarističkoj retorici, nema ni kapacitete ni stvarnu političku volju sama dovršiti sukob. U tom se kontekstu sugerira da pojedini europski čelnici takvim dokumentima žele ojačati američku vojnu potporu Kijevu i onemogućiti sadržajniji bilateralni dogovor Moskve i Washingtona, u kojem bi Europa imala manju ulogu.
Međutim, Kremlj, barem po trenutačnoj slici, izbjegava tu zamku. Vladimir Putin pohvalio je Trumpovu inicijativu, ali nije izričito pristao na predloženi 30-dnevni prekid vatre. Umjesto toga, pojačao je pritisak tvrdnjom da, ako se želi prekinuti rat, treba odmah zaustaviti američku vojnu pomoć Ukrajini i u potpunosti ukinuti mobilizacijske mjere u Kijevu. Tako je, barem djelomično, inicijativa vraćena predsjedniku Volodimiru Zelenskom, koji mora odlučiti hoće li u potpunosti odbaciti takve uvjete (riskirajući da izazove Trumpov bijes) ili će, pak, pristankom oslabiti svoje pozicije na bojištu.
Vrijedi napomenuti da se u ovom složenom spletu pregovora, primirja i prijedloga neprestano postavlja pitanje – je li privremeni prekid vatre doista tako loša ideja? Iz perspektive Rusije, ali i svake strane koja želi izbjeći daljnje gubitke, jasno definirano primirje moglo bi biti korak prema trajnijem miru. Ipak, RT upozorava na očit problem: ako se primirje iskoristi samo kao stanka za dodatno naoružavanje i pripremu novih ofenziva, posljedice bi za jednu stranu bile porazne, a za drugu tek prividno povoljne. Upravo je to ono što Moskva želi izbjeći – scenarij u kojem se na papiru dogovara "prekid vatre", a na terenu nastavljaju mobilizacija, prikriveni dogovori s Washingtonom o novim pošiljkama oružja i beskonačno odugovlačenje diplomatskog procesa.
Sljedeći korak u toj priči – kako prenose i američki mediji, primjerice PBS – jest skorašnji telefonski razgovor predsjednika Trumpa i predsjednika Putina, zakazan za utorak. Trump je novinarima rekao da bi se uskoro moglo doći do nečeg konkretnog i da "možda već u utorak imamo neku važnu objavu". Kremlj je potvrdio planirani kontakt, no bez otkrivanja sadržaja razgovora. Poznato je tek da je Trumpov posebni izaslanik Steve Witkoff nedavno boravio u Moskvi, navodno nastojeći ubrzati pregovore i izraditi okvir za moguć završetak rata.
Posebno je zanimljivo da je Trump, spomenuvši razgovor s Putinom, otkrio neke detalje o mogućem nagodbenom procesu: govorio je o "podjeli zemljišta, elektrana i ostalih resursa". Takav "dogovor" upućuje na sve češća nagađanja kako bi se rat u Ukrajini, u slučaju jasnog dogovora s Rusijom, mogao svesti na izravni sporazum o teritorijalnom razgraničenju. Trump uporno ponavlja da je spreman "zatvoriti ovu priču" tako da se utvrde granice i riješi raspodjela energetskih postrojenja. Jasno je da će, u konačnom dogovoru, posebnu važnost imati i pitanje nuklearnih elektrana, osobito one u Zaporožju, koju Moskva sada de facto nadzire.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
